KRATKE KNJIŽEVNE FORME
Ostavljanje pisanog traga je izuzetno težak i zahtijevan posao.
Prvenstveno, pišem za svoju dušu, ali povremeno neko moje djelo ugleda i svjetlo javnosti.
Pišem u skladu sa svojim osjećanjima, ali kompletnu priču moram stilski oblikovati kako bi imala književnu i umjetničku vrijednost.
Pri pisanju poezije, uglavnom upotrebljavam kraću književnu formu, na taj način pokušavam u što užem prostoru da prenesem sve emocije, kompletnu sliku događaja/doživljaja/razmišljanja.
Povremeno, ovu zadatu normu, ne mogu ispoštavati, jer je nemoguće da kroz nekoliko kartica teksta uvedem sve likove i obradim više od jedne teme.
Sve ovo dovodi me do zaključka da su kratke književne forme izuzetno zahtijevne i detaljne.
U njima se ne opraštaju greške, ukoliko se desi odstupanje od teme rad postaje zamoran, dosadan i ne ispunjava uslove da bi privukao čitatelje.
Iako nastojim da i u svakodnevnom životu, kroz govor, koristim što jednostavniji govor pa i kraću formu, pokušaj da to pretočim na papir nije uvijek uspješan.
Kao i mnoge druge aktivnosti, tako i pisanje, iziskuje mnogo vremena, strpljenja i perfekcije, kako bi rad bio uspješan.
Nejra Čehajić