KRATE KNJIŽEVNE FORME
Književne forme u koje spadaju crtice (minijature), kratke priče i kratke pjesme, zahtijevaju jednu temu, koju bismo trebali zaokružiti u kratkom tekstu. One traže od autora jasnoću izraza u iskazivanju tematike. Radnja gotovo uvijek počinje ”in medias res” (u središtu zbivanja), pa se i okolnosti te radnje trebaju objasniti u kratkim crtama. Ideja mora biti jasno iznesena, jer priča nikako neće podnijeti raskošan stil izražavanja, nikakve pretjerane opise, pojašnjavanja niti uvođenja sporednih radnji. Ove književne forme traže jasnoću, energičnost i fokusiranost na jednu temu, jednu ideju i tek pokoji lik.
Iako su nastale u davna vremena, ove forme nastavljaju da žive, danas sve više i više. U posljednje vrijeme sve češće su zastupljene u raznim natjecajima organizovanim od strane pojedinih izdavačkih kuća, udruženja neovisnih pisaca i grupa u našem regionu i puno dalje, širom svijeta. Ne postoji usaglašen naziv za ovu vrstu književnih formi, pa ih pojedini teoretičari književnosti nazivaju kratkim književnim formama, drugi jednostavnim oblicima, a neki pak kratkim govornim oblicima. Dužina ovih formi varira od jedne rečenice, kojom mogu biti iskazane, preko kraćih pjesama, pa sve do onih dugih pjesama. Pisanje kratkih književnih formi je poput sprinta. Ali i za taj sprint morate biti dobro istrenirani. Morate se jasno usmjeriti prema cilju i do njega doći što brže, a da se pritom ne zapletete, zapnete i ne padnete. Od svih kratkih književnih formi u književnosti su najviše zastupljene kratke priče.
Pisanje kratkih priča može biti odlična vježba za pisce početnike, a pogotovo za one koji žele vidjeti koliko puno toga mogu izreći u malo riječi. Međutim, treba imati u vidu i ovo. Bez obzira koliko pojedinci mislili da je jednostavno napisati dobru kratku priču, griješe. Iskusni pisci će to lako uraditi, ali oni početnici, za koje se preporučuje pisanje kratkih priča u samom početu njihovog književnog izražavanja, mogu vrlo lako da se upetljaju u mrežu svojih misli i pretrpanih rečenica i kao rezultat svega dobiju – ništa!
Kratka priča – što je zapravo ona?
Kratka priča je kao atom. Energija sabijena u malom, koja te može razvaliti u trenutku. Bliska je životu. Način pripovijedanja i izlaganja stvari jednak je onom u svakodnevnom životu. Kratka priča je kao kratak, možda i slučajan susret, u kojem želiš reći nešto što ti je važno i produžiti dalje. Ona te vodi po samome sebi, baca po svijetu i drugim svjetovima. Kratka priča, odnosno književnost u svim svojim formama, paralelni je svemir, svijet u koji se možeš sakriti od svih i svega, otkrivati sve i svašta.
Što se tiče mojih kratkih njiževnih formi – kratkih priča i pjesama, sretna sam jer su me odvele na razno razna natjecanja zahvaljujući kojima sam upoznala mnogo ljubitelja pisane riječi, kroz njihove tekstove i stihove saznala puno toga o njima, a istovremeno bila oduševljena jer su moje priče i pjesme putovale svijetom u međunarodnim zbirkama, moje ime tamo pisalo a ja i dalje mislila da sam neki anonimus… Prije dvije godine prvi put sam učestvovala u natjecanju za najbolju kratku priču od tačno 357 riječi, ni manje ni više, koje je organizovalo Udruženje nezavisnih pisaca Srbije. Bio je to pravi izazov za mene. Napisala sam priču ”Zvuk upozorenja”, poslala je i…nije bila najbolja, ali se našla među najboljim i bila objavljena u časopisu ”Književne vertikale”. Bila sam presretna. Nakon toga, učestvovala sam i u narednim međunarodnim natjecanjima od strane istog organizatora i moje kratke priče : ”I udarac može izmamiti osmijeh”, ”Konačno smo svi isti” i ”U doba Corone” našle su se u međunarodnim zbirkama kratih priča sa tačno 505 riječi, a onda ponovo u dva navrata, sa 357 riječi, i svaki put sa novom temom.
Zahvaljujući svojim pjesmama, između ostalog, našla sam se i među poetama širom svijeta zahvaljujući humanitarnoj organizaciji Every Child Life Line Foundation iz Australije, pa putem malih donacija svi mi pomažemo siromašnoj djeci svijeta, a naša imena sa našim pjesmama bit će urezana u međunarodnu višejezičnu Antologiju pjesama ”Rivers of Love”. Zar to nije divno?!
Azemina Klobodanovć
Bosna i Hercegovina