Položaj djece sa smetnjama u razvoju u obrazovnom sistemu u Federaciji Bosne i Hercegovine
Položaj djece sa smetnjama u razvoju u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: FBiH) može se mjeriti stepenom (ne)poštivanja njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Uživanje jednakih ljudskih prava i osnovnih sloboda djece sa smetnjama u razvoju sa njihovim vršnjacima, posebno je naglašeno i u UN Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, gdje u članu 7 stoji da će u svim akcijama koje se odnose na djecu sa invaliditetom posebna pažnja biti posvećena ostvarivanju najboljeg interesa djeteta. U Federaciji Bosne i Hercegovine prava osoba sa invaliditetom, u koje se svrstavaju i djeca sa smetnjama u razvoju, uređena su na posredan ili neposredan način mnogim zakonskim i podzakonskim aktima. Činjenica je da su ovi akti često međusobno neusklađeni, što stvara konfuziju u njihovoj primjeni i ostvarivanju prava djece sa smetnjama u razvoju, a mnogi od tih propisa su neusklađeni i sa samom Konvencijom. Tako je prije desetak godina stanje u FBiH, ali i u cijeloj BiH, kad je u pitanju ostvarivanje prava djece sa smetnjama u razvoju je gotovo poražavajuće.
Ovo poražavajuće stanje, pod pritiskom međunarodne zajednice, ali i neophodnosti stvaranja uslova za pridruživanje zemljama EU, uz činjenicu da je BiH ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, nastojalo se popraviti usvajanjem Strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom 2011-2015 (u daljem tekstu: Strategija 2011-2015), u koju su uključene su sve oblasti od značaja za ravnopravan položaj osoba sa invaliditetom, pa tako i djece sa smetnjama u razvoju, u društvu, jedna od njih, svakako je, vaspitanje i obrazovanje.
Tako su za oblast vaspitanja i obrazovanja, kao i za druge oblasti, postavljeni ciljevi, definisane su mjere i aktivnosti, indikatori provedbe, rokovi te nosioci i sunosioci aktivnosti kako slijedi:
CILJEVI
- Osobama sa invaliditetom osigurati dostupnost redovnog vaspitno-obrazovnog sistema na svim nivoima.
- Osigurati stručnu pomoć učenicima i nastavnicima u inkluzivnom obrazovanju.
- Usmjeriti na povezivanje redovnih i škola specijalizovanih za vaspitanje i obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju.
- Osigurati profesionalno usavršavanje nastavnicima koji rade u inkluzivnom obrazovanju i istraživanje programa, metoda i rezultata inkluzivnog obrazovanja.
- Razvijati partnerstvo vaspitno-obrazovnih ustanova sa porodicama, lokalnom zajednicom, civilnim društvom i tržištem rada.
MJERE
- Unaprijediti zakonodavni okvir na svim nivoima vaspitanja i obrazovanja koji će osigurati uključenost djece i osoba sa invaliditetom u sistem vaspitanja i obrazovanja;
Aktivnosti
1.1. Izraditi i donijeti nedostajuće zakone i provedbene akte o obaveznom uključivanju u vaspitno-obrazovni proces djece i osoba sa invaliditetom.
1.2. Izraditi i donijeti pedagoške standarde vaspitanja i obrazovanja djece i osoba sa invaliditetom za sve nivoe.
1.3. Osigurati praćenje primjene propisa.
Rok: 2012. i kontinuirano
Nosioci aktivnosti: Nadležna ministarstva za obrazovanje i nauku u Federaciji BiH, prosvjetno-pedagoški zavodi.
Sunosioci aktivnosti: Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i organizacije osoba sa invaliditetom (OOSI)
Indikatori provedbe:
- Doneseni zakoni i pravilnici na svim nivoima obrazovanja i svim nivoima vlasti koje su nadležne za oblast vaspitanja i obrazovanja
- Izrađeni i doneseni pedagoški standardi
- Praćenje i evaluacija primjene propisa na godišnjem nivou
- Osigurati jednake mogućnosti s obzirom na sposobnosti djeci i osobama sa invaliditetom u redovnom vaspitno-obrazovnom sistemu na svim nivoima obrazovanja.
Aktivnosti 2.1. Izraditi normative i standarde jednakih mogućnosti u vaspitojno-obrazovnom procesu za sve nivoe vaspitanja i obrazovanja.
2.2. Izvršiti analizu pristupačnosti vaspitno-obrazovnih ustanova, programa i opreme za djecu i osobe sa invaliditetom.
2.3. Napraviti program postupnog prilagođavanja vaspitno-obrazovnih ustanova, programa i opreme za djecu i osobe sa invaliditetom.
2.4. Izvršiti prilagođavanje vaspitno-obrazovnih institucija, programa i opreme prema utvrđenom programu.
2.5. Osigurati da svi novoizgrađeni vaspitno-obrazovni objekti budu pristupačni djeci i osobama sa invaliditetom.
2.6. Osigurati pristupačnost informacija u vaspitno-obrazovnom procesu i odgovarajućih tehničkih sredstava za rad u inkluzivnom sistemu, posebno vodeći računa o potrebama gluhih, nagluhih, slijepih i osoba sa intelektualnim i mentalnim invaliditetom.
2.7. Raditi na promociji visokog obrazovanja među mladima sa invaliditetom kako bi se veći broj ohrabrio da se obrazuju na visokoškolskim institucijama.
2.8. Podstaknuti uključivanje osoba sa invaliditetom u programe cjeloživotnog obrazovanja.
Rok: 2013. i kontinuirano
Nosioci aktivnosti: Nadležna ministarstva za obrazovanje i nauku u FBiH, prosvjetnopedagoški zavodi/zavodi za školstvo, Federalno ministarstvo prostornog uređenja.
Sunosioci aktivnosti: Vlada Federacije BiH, vlade kantona, Federalno i kantonalna ministarstva rada i socijalne politike i OOSI
Indikatori provedbe:
- Doneseni normativi i standardi jednakih mogućnosti
- Broj dostupnih analiza pristupačnosti vaspitno-obrazovnih ustanova, programa i opreme za djecu i osobe sa invaliditetom
- % prilagođenih obrazovnih ustanova potrebama djece i osoba sa invaliditetom
- % ustanova koje su svoje programe i opremu prilagodili potrebama djece i osobama sa invaliditetom
- % novoizgrađenih vaspitno-obrazovnih ustanova koje su prilagođene potrebama djece i osobama sa invaliditetom
- % informacije i udžbenika koji su dostupni u formi prilagođenoj potrebama gluhih, nagluhih, slijepih i osoba sa intelektualnim i mentalnim invaliditetom.
- % osoba sa invaliditetom uključenih u sistem visokoškolskog obrazovanja.
- % osoba sa invaliditetom uključenih u programe cjeloživotnog obrazovanja.
- Razvijati system podrške u nastavi
Aktivnosti 3.1. Uspostavljanje i razvijanje modela asistencije u nastavi djeci i osobama sa invaliditetom.
3.2. Osnivanje mobilnih stručnih timova.
3.3. Osigurati odgovarajući pristup mobilnim timovima za djecu sa invaliditetom u urbanim i ruralnim područjima.
3.4. Uspostavljanje i razvijanje lokalnih i regionalnih mreža redovnih i specijalizovanih vaspitno-obrazovnih ustanova radi pružanja stručne potpore stručnjaka iz specijalizovanih ustanova stručnjacima u redovnom sistemu.
Rok: 2013. i kontinuirano
Nosioci aktivnosti: Nadležna ministarstva za obrazovanje i nauku u Federaciji BiH i prosvjetno-pedagoški/zavodi za školstvo
Indikatori provedbe:
- % škola koje su osigurale asistenciju u nastavi
- % djece kojima je osigurana asistencija
- Broj asistenata sa vrstom stručnih kompetencija (poznavanje Brajevog pisma, znakovnog jezika, i dr.)
- Broj mobilnih stručnih timova i broj škola kojima se pruža podrška
- Broj lokalnih i regionalnih mreža redovnih i specijalizovanih vaspitno-obrazovnih ustanova
- Razvijanje saradnje između redovnih i specijalizovanih vaspitnno-obrazovnih ustanova
Aktivnosti
4.1. Izraditi okvir smjernica zajedničkog djelovanja u pogledu vaspitanja i obrazovanja djece i osoba sa invaliditetom.
4.2. Razvijati modele praćenja razvoja djece i osoba sa invaliditetom od najranije faze uključivanja u vaspitno-obrazovni sistem, radi kreiranja vaspitno-obrazovnih programa, koji će omogućiti optimalan razvoj i unapređenja vaspitno-obrazovnih metoda.
4.3. Osigurati razmjenu iskustava i dobrih praksi.
Rok: 2012. i kontinuirano
Nosioci aktivnosti: Federalno i kantonalna ministarstva obrazovanja i nauke, prosvjetnopedagoški zavodi/zavodi za školstvo
Indikatori provedbe:
- Pripremljene i operacionalizovane smjernice zajedničkog djelovanja redovnih i specijalizovanih vaspitno-obrazovnih ustanova
- Pripremljeni i u primjeni su modeli praćenja razvoja djece i osoba sa invaliditetom od najranije faze uključivanja u vaspitno-obrazovni sistem
- % djece i osoba sa invaliditetom kod kojih je praćen razvoj od najranije faze uključivanja u vaspitno-obrazovni sistem
- Informacije koje se dobijaju u procesu evaluacije primjenjuju se kreiranju vaspitno-obrazovnih programa
- Postoji redovna razmjena iskustava dobrih praksi između vaspitno-obrazovnih ustanova
- U sistemu obrazovanja i profesionalnog usavršavanja nastavnog kadra osigurati edukativne programe za sticanje znanja i vještina za rad sa djecom i osobama sa invaliditetom.
Aktivnosti
5.1. Utvrditi okvir potrebnih znanja i vještina za rad sa djecom i osobama sa invaliditetom u redovnom obrazovanju.
5.2. Izraditi i razvijati programe obrazovanja i stručnog usavršavanja za rad sa djecom i osobama sa invaliditetom.
5.3. Uvesti stimulativne mjere školama i profesionalcima koji se ističu u stručnom i profesionalnom razvoju po pitanju inkluzivnog obrazovanja.
5.4. Provoditi istraživanja prilagođenosti programskih sadržaja i metoda rada u nastavi sa djecom i osobama sa invaliditetom na godišnjem nivou.
Rok: 2012. i kontinuirano
Nosioci aktivnosti: Federalno i kantonalna ministarstva obrazovanja i nauke, prosvjetnopedagoški zavodi/zavodi za školstvo
Indikatori provedbe:
- Identificirana specifična znanja i vještine za rad sa djecom i osobama sa invaliditetom u redovnom obrazovanju
- % programa obrazovanja i stručnog usavršavanja nastavnog kadra, koji sadrže i sadržaje koji omogućavaju razvijanje znanja i kompetencija za rad sa djecom i osobama sa invaliditetom
- Broj stimulativnih mjera za škole i pojedince koji postižu najbolje rezultate u oblasti inkluzivnog obrazovanja koji je implementiran
- Broj dostupnih istraživanja prilagođenosti programskih sadržaja i metoda rada u nastavi sa djecom i osobama sa invaliditetom
- Radi optimalnog razvoja djece i osoba sa invaliditetom razvijati partnerstvo vaspitno-obrazovnih ustanova sa porodicama, lokalnom zajednicom, civilnim društvom i tržištem rada.
Aktivnosti
6.1. Izraditi i razvijati modele saradnje vaspitnono-obrazovnih ustanova i porodica djece i osoba sa invaliditetom u cilju razmjene informacija i vještina.
6.2. Razviti modele edukacije djece bez invaliditeta i njihovih porodica u cilju podizanja svijesti i razvijanja podrške djeci sa invaliditetom i njihovim roditeljima od strane ostalih učenika i njihovih roditelja.
6.3. Sa konkretnim programima koji doprinose kvalitetu inkluzivnog obrazovanja podsticati jedinice lokalne uprave da se uključe i daju podršku procesu.
6.4. Razvijati partnerstvo sa civilnim društvom kroz programe i projekte koji doprinose kvalitetu inkluzivnog obrazovanja.
6.5. Uspostaviti saradnju sa tržištem rada radi identifikovanja zanimanja koja su u skladu sa potrebama i sposobnostima djece i osoba sa invaliditetom te programe vaspitno-obrazovnog procesa uskladiti sa tim potrebama i mogućnostima.
6.6. Provoditi istraživanja o statusu, potrebama, mogućnostima i napretku djece i osoba sa invaliditetom u oblasti obrazovnog sistema.
Rok: 2015.
Nosioci aktivnosti: Federalno i kantonalna ministarstva obrazovanja i nauke, prosvjetnopedagoški zavodi/zavodi za školstvo
Sunosioci aktivnosti: Organizacije porodica i osoba sa invaliditetom, opštine, kantoni, službe za zapošljavanje i udruženja poslodavaca
Indikatori provedbe:
- Broj i vrsta ostvarenih modela saradnje vaspitno-obrazovnih ustanova i porodica djece i osoba sa invaliditetom.
- Broj provedenih edukacija roditelja djece sa i bez invaliditeta u cilju podizanja svijesti o pitanjima invaliditeta i modelima podrške generacijske i međugeneracijske podrške
- Broj programa koji se odnose na inkluzivno obrazovanje podržanih od jedinica lokalne uprave • Identifikovana odgovarajuća zanimanja i radna mjesta za integraciju djece i osoba sa invaliditetom na tržište rada i usklađeni vaspitno-obrazovni programi
- Broj istraživanja o statusu, potrebama, mogućnostima i napretku djece i osoba sa invaliditetom u oblasti obrazovnog sistema, u pogledu senzibiliteta porodica, vršnjaka, lokalne zajednice, civilnog društva i tržišta rada
U Strategiji 2011-2015 je navedeno da su najveći izazovi u implementaciji inkluzije u obrazovanju prevladati predrasude prema djeci sa sa smetnjama u razvoju i podići nivo znanja nastavnika i drugih učenika o prirodi različitih poteškoća, kako ova djeca ne bi bila izložena neprimjerenom tretmanu u školi. Također, dodatno obučavati nastavnike za rad sa djecom sa smetnjama, te diferencijacija i individualizacija nastave. Moraju se osigurati načini financiranja dodatne edukacije nastavnika, nabavke nastavnih sredstava (didaktičkog materijala), prilagođenih radu sa učenicima s sa smetnjama u razvoju, arhitektonskog prilagođavanja školskih zgrada (ugradnja liftova, izgradnja toaleta za učenike s tjelesnim invaliditetom…), te financiranje rada mobilnih, multidiscipinarnih stručnih timova ili stalnog zapošljavanja defektologa, a eventualno i drugih stručnjaka, ukoliko se radi o većoj školi.
Nakon protoka vremenskog okvira Strategije 2011-2015 urađena je Informacija „Analiza stepena inkluzivnosti osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine“ u okviru koje se došlo do sljedećih zaključaka:
-Evidentno je da Federalno i kantonalna ministarstva obrazovanja, kao i pedagoški zavodi, posljednjih godina ulažu značajne napore za poboljšanje stanja u pogledu inkluzivnosti osnovnog obrazovanja;
-Značajan je doprinos pojedinih međunarodnih organizacija i domaćih nevladinih organizacija, u pružanju podrške obrazovnom sektoru u Federaciji BiH radi povećanja kompetencija nastavnog osoblja za organizaciju inkluzivnog obrazovanja, ali i poboljšanja uslova obrazovanja za učenike s posebnim potrebama;
-Pravni okvir za provođenje inkluzivnog obrazovanja postoji, a sedam kantona ima i posebne pravilnike kojima se uređuje obrazovanje učenika s posebnim potrebama;
-Terminologija koja se odnosi na inkluzivno obrazovanje nije ujednačena u Federaciji BiH, ali ni u svijetu, što često dovodi do nejasnoća i nedovoljnog razumijevanja ove problematike;
-Metodologija evidentiranja učenika s posebnim potrebama se razlikuje od kantona do kantona, zbog čega podaci nisu uporedivi, pa nije moguće ustanoviti zbirne podatke za cijeli prostor Federacije BiH;
-Podrška koju dobijaju nastavnici u oblasti inkluzivnog obrazovanja najčešće se sastoji u različitim vrstama stručnog usavršavanja;
-Arhitektonske barijere za ulazak u školske objekte su otklonjene u značajnom broju sredina, ali unutrašnjost školskih objekata u većini škola još uvijek nije prilagođena za nesmetano kretanje učenika s teškoćama u tjelesnom razvoju;
-Roditelji učenika s posebnim potrebama se uključuju u planiranje i rad škola. Ipak, određen broj roditelja učenika s posebnim potrebama nije spreman da se suoči sa činjenicama o postojanju teškoća u razvoju njihove djece i ovi roditelji izbjegavaju saradnju sa školom;
-Saradnja škola sa drugim institucijama postoji, ali postoji potreba da se međuinstitucionalna saradnja sistemski uredi, posebno između sektora obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite.
Na osnovu prezentiranih zaključaka i drugih informacija iznesene su i sljedeće preporuke:
- Potrebno je uložiti zajedničke napore svih relevantnih institucija da se utvrdi jedinstvena terminologija koja se odnosi na inkluzivno obrazovanje, kako bi se u budućnosti izbjegle nejasnoće i omogućilo utvrđivanje usaglašene metodologije za evidentiranje i vođenje podataka o učenicima s teškoćama u razvoju i drugim grupama učenika s posebnim potrebama.
- Na osnovu postojećeg zakonskog okvira u BiH, potrebno je uložiti dodatne napore na harmoniziranju zakonskih rješenja koja se odnose na inkluzivno obrazovanje među kantonima, kako bi se svim učenicima u Federaciji BiH osigurale jednake mogućnosti pristupa i učešća u osnovnom obrazovanju. Također je potrebno pružiti podršku kantonima koji nemaju odgovarajuće podzakonske propise kojima se bliže uređuje osnovno obrazovanje učenika s posebnim potrebama, da iste izrade i usvoje.
- Na osnovu usaglašene metodologije za prikupljanje podataka o učenicima s posebnim potrebama, potrebno je osigurati uporedivost podataka među kantonima, entitetima, kao i uporedivost s podacima iz drugih država na osnovu međunarodno prihvaćenih statističkih standarda.
- Važno je ohrabriti nastavnike i škole i pružiti im odgovarajuću podršku da izrađuju i provode individualne prilagođene programe za sve učenike za koje se ustanovi da imaju teškoće u razvoju bez obzira na to jesu li ti učenici prošli postupak procjene sposobnosti od strane stručnih komisija ili ne.
- Neophodno je nastaviti provoditi programe stručnog usavršavanja za nastavnike radi stjecanja praktičnih vještina za organiziranje inkluzivnog obrazovanja, kao i razvijati druge vrste podrške nastavnicima u realizaciji inkluzivnog odgoja i obrazovanja.
- Potrebno je nastaviti raditi na uklanjanju arhitektonskih barijera za pristup školskim objektima za učenike s teškoćama u tjelesnom razvoju, kao i na uklanjanju arhitektonskih barijera unutar školskih objekata.
- Neophodno je razvijati partnerske odnose sa roditeljima i uključiti ih u planiranje i provođenje programa rada. Također je potrebno raditi na podizanju svijesti svih roditelja i učenika o vrijednostima, važnosti i obavezama obrazovnog sistema da osigura inkluzivno obrazovanje s ciljem prevazilaženja negativnih stavova i stigmatizirajućeg odnosa prema učenicima s teškoćama u razvoju.
- Potrebno je osigurati zakonske i druge pretpostavke za efikasnu interresornu i međuinstitucionalnu saradnju, posebno između sektora obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite, radi pružanja optimalne podrške odgojnoobrazovnim ustanovama u organizaciji inkluzivnog obrazovanja.
Za razliku od ovog strateškog dokumenta, u kojem su ciljevi i aktivnosti definirani u dvanaest prioritetnih oblasti, u novoj Strategiji za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2016-2021 (u daljem tekstu: Stratrgija 2016-2021) ciljevi su definirani po specifičnim pitanjima koja određuju položaj osoba s invaliditetom u društvu i na kojima treba poduzeti odgovarajuće aktivnosti, da bi se ostvario generalni cilj Strategije 2016-2021. Radi se o sljedećim specifičnim pitanjima koja određuju položaj osoba s invaliditetom u društvu, posljedice invalidnosti i kvalitetu njihova žvota:
– jednakost i nediskriminacija kroz zakone,
– pristupačnost okruženja, informacija i komunikacija,
– uključenost u sve društvene procese,
– prevencija i rana intervencija,
– dostupnost servisa podrške,
– zapošljavanje i rehabilitacija,
– zaštita od nasilja i iskorištavanja,
-podizanja svijesti javnosti i prevazilaženje predrasuda i stereotipa, te
-podizanje kapaciteta organizacija osoba sa invaliditetom.
Na osnovu ovih pitanja definirano je 9 specifičnih ciljeva Strategije 2016-2021, a za oblast vaspitanja i obrazovanja bitan je specifični cilj 3, u okviru koga su definisane aktivnosti kako slijedi:
Aktivnosti u okviru Specifičnog cilja 3.
3.1. Razvijati inkluzivni sistem obrazovanja i povećati obuhvat djece i mladih sa invaliditetom u svim vaspitno-obrazovnim ustanovama.
3.2. Odrediti najbolji model podrške u nastavi i obezbijediti njegovu institucionalizaciju.
3.3. Unaprijediti inicijalno obrazovanje nastavnika.
3.4. Osigurati kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika, stručnih saradnika i menadžmenta škole.
3.5. Obezbijediti pristup savremenim tehnologijama u skladu sa potrebama osoba sa invaliditetom.
3.6. Pokrenuti proces transformacije specijalnih vaspitno-obrazovnih ustanova u resursne centre inkluzivnog obrazovanja u cilju pružanja usluga stručne podrške, asistencije u nastavi i dr.
3.7. Uklanjati barijere i uvoditi elemente informacijske podrške za gluhe i slijepe osobe u svim vaspitno-obrazovnim, kulturnim i sportskim ustanovama i objektima koji su još uvijek nedostupni osobama sa invaliditetom.
3.8. Kontinuirano jačati kapacitete stručnjaka koji rade sa djecom i osobama s invaliditetom.
3.9. Kreirati i provoditi programe vršnjačke podrške u vaspitno-obrazovnim ustanovama.
3.10. Jačati partnerstvo roditelja/staratelja djece sa invaliditetom i djece bez invalidnosti.
3.11. Kreirati i provoditi programe/strategije za identifikaciju djece koja nisu obuhvaćena vaspitno-obrazovnim radom, njihov upis u vaspitno-obrazovne ustanove i prevenciju prijevremenog napuštanja školovanja te uspostavljati praćenje istog.
3.12. Jačati urede za studente sa invaliditetom u okviru svih visokoškolskih ustanova.
3.13. Osigurati materijalnu podršku porodicama koje za članove imaju osobe sa invaliditetom.
3.14. Unaprijediti oblast kulture u smislu prilagođavanja kulturnih dešavanja mogućnostima osoba sa invaliditetom i podsticati iste na aktivno i pasivno učešće u njima.
3.15. Osigurati podršku ustanovama kulture koje koriste osobe sa invaliditetom.
3.16. Unaprijediti oblast sporta u smislu povećanja materijalne podrške, prilagođavanja uslova za bavljenje sportskim aktivnostima osobe sa invaliditetom te ih podsticati na aktivno i pasivno učešće u njima.
3.17. Osigurati uslove da osobe s invaliditetom učestvuju u radu političkih partija i procesima odlučivanja na svim nivoima vlasti, na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima/kama te ih podsticati i osnaživati na aktivno uključivanje u javni i politički život.
UMJESTO ZAKLJUČKA:
Na osnovu pažljive analize u tekstu spomenutih dokumenata te svakodnevnog praćenja stanja na terenu, može se reći da je svakodnevnica djece sa smetnjama u razvoju u FBiH, kao i u ostatku države, još uvijek ispunjena mnogobrojnim arhitektonskim, informaciono-komunikacionim i socijalno-ekonomskim barijerama. Zato odluke koje se tiču obrazovanja, ali i posla, samostalanog i/ili porodičnog života, nisu stvar ličnog izbora, već zavise od toga koliko je zajednica spremna da poštuje zakonske propise. Međutim, ni izbliza nisu stvorene pretpostavke za puno poštivanje i primjenu propisa u čijem težištu je stvaranje uslova za razvoj potencijala svakog djeteta sa smetnjama uz podršku društva u kojem živi.
U području obrazovanja, pored arhitektonskih barijera, nepristupačnost uzrokuju i nedovoljno prilagođeni programi, nedostatak didaktičke opreme, informacije koje nisu dostupne u formatima korisnim za pojedine grupe djece sa smetnjama u razvoju (npr. Brajevo pismo, znakovni jezik), nedovoljno edukovan nastavni kadar za rad s ovom populacijom, neujednačen i nedovoljan sistem podrške, nedovoljna ili nepostojeća saradnja redovnih i specijalizovanih vaspitno-obrazovnih ustanova te nerazvijeno partnerstvo vaspitno-obrazovnih ustanova sa porodicama, lokalnom zajednicom, civilnim društvom i tržištem rada.
Literatura:
- Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom
- Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom 2011-2015
- Informacija „Analiza stepena inkluzivnosti osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine“
- Strategija za unapređenje prava i položaja osoba sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2016-2021
Dr sci. Saša Delić,
Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju,
Tuzla, Bosna i Hercegovina