Fikret Tufek
KNJIŽEVNOST BOSANSKOHERCEGOVAČKE DIJASPORE U SKANDINAVIJI
„Književnost bosanskohercegovačke dijaspore u Skandinaviji“: Kapitalno djelo u prikazu bh. književnog stvaralaštva u dijaspori Skandinavije
Knjiga dr. Izeta Muratspahića „Književnost bosanskohercegovačke dijaspore u Skandinaviji“ (Published by Temsy of Sweden AB, Stockholm 2019, štampa „Dobra knjiga“ Sarajevo, 480 strana), kapitalno je djelo u prikazu bh. književnog stvaralaštva u dijaspori Skandinavije.
Dr. Izet Muratspahić, od 1992. profesor na Uppsala univerzitetu u Švedskoj:
„Mada se u našoj višemilionskoj dijaspori stvara i razvija bogata književna produkcija, o njoj se vrlo malo piše i ne postoje nikakvi ozbiljniji institucionalni projekti da se to stvaralaštvo sakupi, obradi, predstavi i valorizuju njegove estetske vrijednosti. Pošto već skoro tri decenije živim u Skandinaviji i aktivno pratim razvoj književnosti naših pisaca na ovim prostorima, odlučio sam da to stvaralaštvo u cijelosti predstavim našoj čitalačkoj publici i tako ga sačuvam od zaborava.“
Prezentirajući procese doseljavanja iz BiH u Skandinaviju, osnivanje i rad interesnih organizacija, prevodilaštvo i književne „portrete“ 85 autora, pisac dr. Izet Muratspahić ističe da ih tako „štitimo od zaborava i poklanjamo ovu studiju na uvid i bazu narednim istraživačima.“
Bh. građani su najbolje prilagođena doseljenička grupa u skandinavskim zemljama, oni su dika i ponos Bosne i Hercegovine jer su se uspjeli ne samo integrisati već su i jako poželjni kao radnici.
– U Skandinaviji danas živi oko sto hiljada doseljenika iz Bosne i Hercegovine. Većina njih ima i novo državljanstvo, te je velika mogućnost da će oni i ostati u novim zemljama. Svi pokazatelji govore da se radi o jednoj od najboljih doseljeničkih grupa na ovim prostorima, koja je naučila jezik, našla posao i uspješno se integrirala u društvo. Nema u tome, naravno, ničega lošeg, osim bojazni od asimilacije. Zato je od velike važnosti očuvanje identiteta i maternjeg jezika, pogotovo kod novih generacija. Najodgovorniju ulogu u tome imaju roditelji, ali i mnogi drugi, poput naših saveza i udruženja koji kroz svoje programske sadržaje pomažu da se zadrži jezik, tradicija i kultura domovine i pisaca koji svojim djelima drže jezik živim i bogate leksički fond doseljenika.
Šta je značajno kazati o jeziku i identitetu?
– Ima više definicija jezika, a jedna od najpotpunijih glasi: „Jezik je veoma složen sistem znakova pomoću kojih se ljudi u određenoj društvenoj zajednici međusobno sporazumijevaju, iskazuju jedni drugima svoje misli i osjećanja i obilježavaju se kao pripadnici upravo te zajednice.“ Tri su bitna svojstva čovjeka u vezi sa jezikom: jezička sposobnost, jezičko znanje i jezička upotreba. Također postoje tri faktora jezičke komunikacije bez kojih ona ne bi bila moguća, a to su: komunikatori, komunikacijski kôd i komunikacijski kanal.
Status maternjeg jezika u Skandinaviji?
– Pozicija maternjeg jezika u dijaspori je vrlo osjetljiva i kompleksna, s obzirom da se relativno malo koristi i u stalnoj je sprezi sa još najmanje dva jezika (jezikom zemlje prijema, engleskim i još nekim drugim koji su djeca obavezna učiti u školi). Naš jezik je dobro etabliran u skandinavskim zemljama, posebno u Švedskoj. Priznat je kao zvanični jezik, koristi se pod svojim imenom u najvećem broju institucija, a u Švedskoj se izučava u školama i Institutu za moderne jezike u Uppsali. Opća ocjena je da se dobro radi na očuvanju ovog jezika, ali bi, naravno, uvijek moglo bolje.
Znanje maternjeg jezika, stup identiteta?
– Znanje maternjeg jezika je važno iz više razloga, od kojih treba pomenuti sljedeće: to je osnovni stup identiteta, pomoću njega se ima aktivna veza sa domovinom, realizira se tzv. „aktivna dvojezičnost“, njegovo znanje pomaže u učenju drugih jezika, a time se otvara i moguća perspektiva na tržištu rada. U procesu očuvanja jezika treba voditi računa o sljedećim elementima: prakticiranju jezika u kući, posjećivanju domovine, učešću djece na nastavi maternjeg jezika, formiranju kućne biblioteke, te stimuliranju mladih da uče jezik kroz kulturne i književne aktivnosti u udruženjima. U ovaj proces trebaju biti uključeni svi, od roditelja, nastavnika, pisaca, pa do udruženja i saveza. Znanje i prakticiranje maternjeg jezika pomaže i u očuvanju identiteta našeg čovjeka koji je u životu izvan domovine uvijek ugrožen. Postoji određen broj doseljenika koji u želji da se što bolje adaptiraju i integriraju u novo društvo zanemare vlastiti identitet, što dovodi do krupnih poremećaja u samopouzdanju. Jer, ako uzmemo u obzir, da pored pojedinačnog (individualnog) identiteta postoje i grupni identitet koji se realiziraju na razini porodice, religije, nacije i mnogih drugih grupacija kojima čovjek na neki način pripada, onda je jasno koliko je identitet u promjeni kao historijska kategorija. Na tom planu jasno se uočavaju uticaji globalizacije i fragmentacije identiteta, to jest, dva ogledala u kojima pojedinac traži svoj autentični lik.
Važnost ove studije je višestruka jer predstavlja prvu knjigu ovakve vrste u kojoj su ispunjeni ciljevi: sakupljeno je, opisano i klasificirano cjelokupno to stvaralaštvo od početaka do danas, čime je sačuvano od zaborava i spriječena njegova dalja marginalizacija, kako u domovini, tako i zemljama prijema. Predstavljeno je 85 pisaca koji su objavili jednu ili više knjiga (58 u Švedskoj, 17 u Danskoj i 10 u Norveškoj), a u njihovim djelima jasno se mogu prezentirati svojstva koja imaju ogromnu ulogu u očuvanju jezika i identiteta naših ljudi na sjeveru Evrope.
Da se sakupi, opiše, klasificira i objavi to stvaralaštvo i sačuva od zaborava ova naša književnost, odnosno zaustavi njena marginalizacija kako u matičnoj književnosti, tako i u književnosti zemlje prijema. Ovo je prva knjiga ovakve vrste i može poslužiti kao osnova za predstavljanje drugih književnosti u zemljama gdje ima našeg iseljeništva i osnova budućim istraživačima, kako metodološki, tako i strukturalno.
Ova studija je upravo rezultat mog dugogodišnjeg praćenja i istraživanja ove teme, a njen opseg od 480 stranica pokazuje o kolikom se broju pisaca i njihovih djela radi. Na osnovu istraživanja cjelokupnog materijala može se doći do zaključka da postoji dobar broj djela koji su dokumentarnog karaktera, ali i onih koji obuhvataju različite teme egzila: od tuge i glorifikacije domovine, problema snalaženja u novoj sredini, pa do pitanja odnosa prema useljenicima i općih pitanja ljudske sudbine. Dominira kvantitet ostvarenog literarnog materijala, ali se među piscima bh. dijaspore ovdje nalazi i dobar broj onih koji su napisali vrijedna književna djela za koja su dobili značajne nagrade u Skandinaviji i BiH, kao na primjer: Mustafa Cico Arnautović, Milena Rudež i Alen Mešković (Danska), Meho Baraković, Midhat Ajanović Ajan, Milorad Pejić, Refik Ličina, Zulmir Bečević i Fausta Marianović (Švedska), te Munib Delalić, Enes Topalović i Bekim Sejranović (Norveška).
Pisci bosanskohercegovačke dijaspore u Skandinaviji pripadaju dvjema literaturama i bogate ih podjednako svojim djelima. Osim toga, dobar broj njih bavi se i prevođenjem, čime grade mostove upoznavanja i razumijevanja među njima.
Sadržaj
– Uvod, predgovor i procesi doseljavanja, formiranje interesnih zajednica i njihova uloga, predstavljanje književnog stvaralaštva (hronološki), prevodilaštvo u oba smjera, pisci: pojedinačne prezentacije sa bibliografijom, periodizacija, klasifikacija i valorizacija, rezimei na pet jezika (bosanski, engleski, švedski, danski i norveški), o autoru i literatura.
Pojedinačno predstavljeni autori
– U studiji su posebnim tekstovima predstavljeni pojedinačno autori. U tim tekstovima (prikazima) prezentirano je ukratko njihovo dosadašnje stvaralaštvo uz prigodnu valorizaciju ostvarenih književnih vrijednosti. Tekstovi su obogaćeni fotografijama autora i bibliografskim podacima objavljenih diskursa. Dakle, na jednom mjestu sve što je potrebno da se zna o njima.
Književnost bosanskohercegovačke dijaspore u Skandinaviji
Švedski pisci: Ajanović Midhat Ajan, Arapović Borislav, Avdić Šemso, Babović Musa, Baraković Meho, Bečević Zulmir, Beglerović Sadik, Bešić Senada, Bjelić Željko, Blekić Emina Minka, Brkić Franjo, Čaušević Hajrudin, Čehić Ferid, Dedić-Bačevac Vasvija, Dizdarević Merima, Džogović Bela, Džogović Fehim, Efendić Negra, Grabovac Haris, Granov Čaušević Nizama, Hambiralović Sead, Isanović Amela, Kadrić Alija, Kadrić-Šijan Amra, Kadrić Ševko, Karalica Anesa, Keljalić Nita, Keljalić Sedin, Kirilić Alma, Kurtović Adnan, Ličina Refik, Ljevak Tomislav Tomo, Mahmutović Muhamed, Malinović Danjin, Malkoč Trnka Saida, Marianović Fausta, Medić Midhat, Mulabdić Sead, Musa Fikret, Nezirević Muharem, Nikolić Mladen Ćada, Omerbašić Mirsad, Omerović Hadžera, Osmančević Amir, Pašalić Ejub, Pejić Milorad, Pjeković Alan, Popović Čengić Enisa, Porović Iso, Sarafiloski Sajma, Sokol Sadeta, Stovrag Hadrović Senada, Šabanović Mubera, Šela Atif, Šošić Stipo, Zaćiragić Aida, Zubčević Viđen Slađa i Zubović Petar.
Danski pisci: Ahmetspahić Erna, Arnautović Mustafa Cico, Avdibegović Fahrudin Dino, Avdić Muamer Mušo, Bašić Vezuv Bašo, Bulajić Ljiljana, Buljubašić Maglić Alma, Čale Tomislav, Dželić Denis, Hamzić-Mujić, Zehra, Jamaković Elmedin Jek, Mešković Alen, Omerović Smajlović Mediha, Pečenković Damir, Rudež Milena, Šajin Aleksandar i Vučina Narcisa.
Norveški pisci: Brkić Merima Maja, Bukvić Uzeir, Delalić Munib, Kadribegović Edin, Kovač Jelena, Lukić Zlatko, Prohić Dino, Sejranović Bekim, Topalović Enes i Trako Edhem.