Skip to main content

Bоžidar Prosenjak

 

Bоžidar Prosenjak profesionalni je književnik. Rođen je 19. kolovoza 1948. u Koprivnici (sjeverna Hrvatska) od oca Vinka i majke Tereze. Djetinjstvo je proveo u podravskom selu Kuzmincu. Tamo je započeo svoje školovanje, nastavio ga u Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je 1976. diplomirao romanistiku (francuski i talijanski jezik) na Filozofskom fakultetu

Svoj stalni radni odnos započeo je 1977. u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici kao novinar i urednik kulture u Velikogoričkom listu i na Radiju Velika Gorica (1977. – 1979.), a uređuje i podlistak velikogoričkih škola Školsko zvono. Kao urednik kulturnoga programa osvaja treću nagradu revije Studio u kategoriji Najbolja emisija lokalnih radio stanica u 1978.

Od 1979. do 1984. godine djeluje kao stručni suradnik u Centru za kulturu, osniva i vodi Književni klub Albatros, te kulturnu tribinu Plavi salon.

Pokretač je mnogih kulturnih zbivanja u Velikoj Gorici. Godine 1980. osniva i više od petnaest godina glavni je urednik biblioteke Albatros, čime postavlja temelj kontinuiranom nakladništvu u Velikoj Gorici.

Uredio je prozna i pjesnička kola u kojima svoje prve knjige objavljuje velik broj tada mladih hrvatskih pisaca. Vodio je i uredio velike nakladničke projekte: Priloge za povijest velikogoričkoga kraja (1986., 1987.), Gospodarski imenik grada Velike Gorice i općina Kravarsko, Orle i Pokupsko 1983. i 1986. Godine 1994. uredio je kapitalno djelo hrvatske jezične baštine, prvi Srokovni rječnik hrvatskoga jezika (Rimarij). Iste godine zajedno s autorovom udovicom Blaženkom, pripremio je za tisak etnografsko-muzikološku ostavštinu Vojka Miklaušića pod naslovom Plemeniti puti, čime je ova građa, vezana uz lomnički kraj, spašena od propadanja.

Godine 1993. uređuje časopis ogranka Matice hrvatske Luč i druga Matičina izdanja u Velikoj Gorici, a 1995. utemeljuje Književnu nagradu «Albatros». Godine 2001. osniva prvo profesionalno kazalište u Velikoj Gorici i djeluje kao autor i redatelj. Njegove predstave imale su više od tisuću izvedbi u raznim hrvatskim mjestima.

Dana 30. studenoga 1984. prekida stalni radni odnos i od tada djeluje kao slobodni umjetnik. Od 1989. član je Društva hrvatskih književnika, a od 1990. do 2013. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, gdje obnaša razne dužnosti u upravnim tijelima.

Od 1974. godine, Prosenjak desetljećima pruža kontinuiranu potporu drugim piscima iz svih hrvatskih krajeva, osobito velikogoričkim, kao urednik, recenzent i priređivač književnih i drugih izdanja. Druge autore, svoje suvremenike, promovira i prikazuje im djela u tisku i u ostalim medijima. Uredio je više od 300 djela hrvatskih pisca, a kritički su mu prikazi sabrani u knjigama Čitanje tragova (DHK, Zagreb, 2006.)  i Između srži i margine (Stajer-graf, Zagreb, 2006).

Od 1998. do 2004. djeluje kao član Stručnoga povjerenstva za vrednovanje kulturnih programa u Velikoj Gorici, a od 2004. do listopada 2008. predsjednik je Kulturnog vijeća Grada Velike Gorice.

Godine 1996. Prosenjak uređuje domaću i stranu književnost u tjedniku Naklade DHK u Zagrebu. Sudjeluje u projektu Kravata «Croata» u Zagrebu od njegovih početaka. Godine 1997. jedan je od utemeljitelja kulturne institucije Academia Cravatica, predsjednik Upravnog vijeća i prvi urednik biblioteke. Od 1998. uređuje biblioteku Novi koraci, nakladničke kuće Nova stvarnost u Zagrebu, a od 15. siječnja 2009. dolazi na mjesto urednika Alfine biblioteke Knjiga za mladež u Zagrebu. Uz djela domaćih objavio je i prijevode stranih pisaca, (albanski, češki, francuski, makedonski, njemački, poljski, ruski, talijanski…). U godini 2013.-toj i 2015.-toj prima pohvalu Nagrade Grigor Vitez za urednički rad. Od 1912. do 2015. s dr. sc. Dubravkom Težak i dr. sc. Dianom Zalar čini prvo uredništvo časopisa Književnost i dijete pri Društvu hrvatskih književnika.

Božidar Prosenjak održava stalnu vezu s rodnim zavičajem te podupire autore i kulturne projekte u Podravini. Dobitnik je Zlatne plakete 2006. za zasluge u kulturi u Rasinji.

Prvu priču objelodanio je 1967. godine u tjedniku Arena. Od tada objavljuje prozne, pjesničke, dramske i kritičke priloge u dnevnom i periodičnom tisku, na radiju i televiziji.

U studentskim danima postaje članom književne sekcije  ogranka SKUD-a I. G. Kovačić i Književne grupe mladih u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Na odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, godine 1973. pokreće u suradnji s Francuskim institutom studentski list na francuskom jeziku Chez nous. Prevodi s francuskog jezika Baudelairea i klasike. Uvršten je u zbornik Mladi hrvatski pjesnici 1973., i 1974., a godine 1973. kao hrvatski predstavnik zastupa Hrvatsku na Struškim večerima poezije u Makedoniji u konkurenciji Mlada Struga.

Surađuje u časopisima za djecu: Galeb (Rijeka), Maslačak (Osijek), Modra lasta, Prvi izbor, Radost, Smib i Zvrk (Zagreb), u listu Koutek, glasilu češke manjine (Daruvar), Vesela sveska (Sarajevo, BiH), Cvitak i Cvrčak (Međugorje, BiH), Ciciban (Ljubljana, Slovenija) i dr.

Radio Zagreb objavio mu je radiodrame u emisiji Panoptikum (1991.), a časopisi Revija (Osijek) i Književnost i dijete (Zagreb) objavili su mu dramske tekstove, dok su mu scenska djela uprizorili: Scena “Gorica” i Kazalište “Divlji konj” (Velika Gorica), Kazalište “Svarog” (Zagreb), Kazalište lutaka Zadar; Župa sv. Josipa na Trešnjevci (mjuzikl Tesar) u, Zagrebu 2014.; i ansambl Kazališta “Komedija” (glazbeno-scensko-plesna igra Prva kravata, Academia Cravatica, 2005.).

Razni skladatelji uglazbljuju njegove stihove: J. Kaplan, D. Hajsek, Z. Šljivac, T. Borošak…

Tekstovi su mu uklesani na spomenike: Spomen park Španovica (2002.); Spomenik u Husinu kraj Tuzle u BiH (2006.); Crkva “Sveta Mati Slobode” u Zagrebu (2007.); Spomen ploča na trgu u Murteru (2012.), a ugravirani su u zlatu i srebru na medalje Hrvatskog novčarskog zavoda (2009. i 2012.).

Božidar Prosenjak višekratno je proputovao Hrvatsku, te održao gotovo dvije tisuće književnih susreta i javnih nastupa u zemlji i inozemstvu od Europe do Južne Amerike.

Sudjelovao je u mnogim povjerenstvima i stručnim komisijama za ocjenu književnih djela. Bio je član i predsjednik povjerenstva Nagrade “Grigor Vitez”, književnih natječaja Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Knjižne Booke u Zagrebu, Nagrade “Albatros”, mjesnih, regionalnih i saveznih književnih natječaja, te školskih natjecanja “LiDraNo” i drugih.

Više od trideset godina Prosenjak je i lektirni pisac. Brojni su mu tekstovi uvršteni u školske udžbenike i čitanke za osnovnu i srednju školu. Na lektirnoj listi nalaze se njegova djela Divlji konj (Mladost 1989.) od 1989., slikovnica Miš (ABC Naklada, Zagreb, 1997.) od 1998. i zbirka priča Sijač sreće (Nova stvarnost, Zagreb, 1997.) od 2005. Knjiga Sijač sreće doživjela je od 1997. do 2021. petnaest izdanja i prijevode u Sloveniji, gdje su prijevodi njegovih knjiga označeni Bralnom značkom.

Prosenjakov roman Divlji konj ubraja se u književne klasike. Od 1989. do 2021. godine doživio je 23 izdanja u Hrvatskoj i prijevode na strane jezike. Roman je uvršten u katalog The White Ravens 1990. – A Selection of International Children’s and Youth Literature, (München, 1990.); Politikin zabavnik uvrštava roman među deset najboljih knjiga u Jugoslaviji, (Beograd, 1990.); od 1991. roman je obvezna lektira u hrvatskim osnovnim školama. Hrvatska knjižnica za slijepe objavljuje roman 1991. (čita: Božica Dragaš); Detcka radost, objavljuje roman u Makedoniji (Skopje, 1991.); Uvršten je u Europaische Buchwoche, (Mainz, 1994.); Tvrtka Potomac dizajnira i proizvodi kravatu Divlji konj u kolekciji poznate modne marke Croata, (Zagreb, 1996., 2004.); Croatia records objavljuje musical za djecu Divlji konj na nosačima zvuka, CD i kazetu (Zagreb 1998.); autor djelo prvi put postavlja na scenu (Vukovina, 1998.), a do 2003. predstava doživljava više stotina izvedbi; Dječji časopis Radost, (1999.), Mozaik knjiga (2002.) i Alfa  (2013.) objavljuju strip Divlji konj; Academia Cravatica tiska bibliofilsko izdanje knjige (Zagreb, 1999.); Georgij Paro, tada intendant HNK u Zagrebu, piše scensku adaptaciju romana (Zagreb, 2000.); osnovano je Kazalište Divlji konj (Velika Gorica, 2001.); Na traženje Jadran filma 2001. autor piše scenarij za igrani film; Založba mladinska knjiga objavljuje roman u Sloveniji (Ljubljana, 2001.); roman je tiskan u Mađarskoj (Synec, Budimpešta, 2002.); kandidiran je kao hrvatski predstavnik u zemaljskoj akciji čitanja «A Nagy Könyv» koje organizira Ministarstvo kulture Republike Mađarske. (Budimpešta, 2005.), a u izboru «Moja najdraža knjiga» za najčitaniju hrvatsku dječju knjigu, roman Divlji konj je između 70 tisuća ispitanika, osvojio peto mjesto, drugo od živućih autora (Zagreb, 2006.). Osim u Hrvatskoj uvršten je i u čitanke za hrvatsku djecu u inozemstvu. Godine 2006. preveden je na engleski jezik (Academia Cravatica, Zagreb, 2006.); na albanski (Botimet Toena, Tirana, Albanija, 2007.) i na esperanto (Kroata esperantista unigo, Zagreb, 2016.); Godine 2017. objavljena je prilagodba romana za djecu s poteškoćama u čitanju. Djelo Divlji konj živi u kontinuitetu kao musical, strip, kazalištna predstava te u drugim medijima. Autor je za ovo djelo primio nagrade “Ivana Brlić-Mažuranic” (1989.) i “Grigor Vitez” (1990.)

Prosenjak je autor šezdesetak djela za djecu i odrasle.

ZBIRKE PJESAMA:

A (Karlovac, 1980.); Kralj (Velika Gorica, 1993., iste godine bibliofilsko izdanje); Zrno soli (Zagreb, 2000.); Na tenki žici, na kajkavskom jeziku (Zagreb, 2001.); Krilato dijete (Zagreb, 2004.); Čudo (Zagreb, 2016.); Poruka (Zagreb, 2016.).

PRIČE ZA DJECU:

Sijač sreće (Velika Gorica, 1997.); Svjetlo koje se ne gasi (Zagreb, 2014.); Dodatak za radoznale (Zagreb, 2018.).

PRIČE ZA ODRASLE:

Europski duh (Koprivnica, 2017.).

SLIKOVNICE I ILUSTRIRANE KNJIGE:

Prosenjak je autor tridesetak slikovnica, od koji su neke prevedene na engleski, slovenski, japanski i engleski. Njegova slikovnica Kućni ljubimci (Školska knjiga, 2004.) osvojila je nagradu Autorske kuće Ovca u kutiji i po ocjeni djece proglašena je najboljom hrvatskom slikovnicom 2004.-2005. godine; slikovnica Miš (ABC naklada, 1997.) lektira je za niže razrede osnovnih škola i doživjela je više dramatizacija; ilustrirana knjiga Priča o kravati (Academia Cravatica i Alfa 2000.) ovjenčana je iste godine nagradom Grigor Vitez za crteže Radovana Devlića, poslužila je i kao predložak za različite scenske izvedbe. Slikovnice biblijske tematike Rođenje Isusovo (Teovizija, 1995.) i Legende o sv. Nikoli (Teovizija 1996.) prevedene su i objavljene u Sloveniji.

AFORIZMI:

Malo svjetlo (Zagreb, 2005.)

ROMANI:

Divlji konj (Zagreb, 1989.); Šetnja sa Starcem (Zagreb, 2001.); Plavičaste krijesnice (Zagreb, 2007.); Put u središte srca – Intranet (Zagreb, 2007.), Čežnja za hrvatskim nebom (Samobor, 2007.); Tesar (Zagreb, 2009.); Prva kravata (Zagreb, 2013.).

AUTOBIOGRAFIJE:

Djetinjstvo bez mraka (ID-8, Nova stvarnost, 2014.)

KRITIČKI PRIKAZI:

Čitanje tragova (Zagreb, 2006.); Između srži i margine (Zagreb, 2006.)

IZABRANA DJELA:

Godine 2014. iz tiska su izašla izabrana djela Božidara Prosenjaka u osam svezaka (Nova stvarnost, Zagreb), a u pripremi za tisak je drugo kolo duhovne tematike, također u osam svezaka.

Uvršten je u domaće i strane izbore, antologije, leksikone i enciklopedije (Hrvatska književna enciklopedija 2010.-2012.), u Biografsku enciklopediju vodećih žena i muškaraca u Hrvatskoj (Who is Who u Hrvatskoj, 2012.), te u svjetsku digitalnu knjižnicu u San Francisku u SAD-u na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku.

Prema podatcima Hrvatske nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dvije godine uzastopce Prosenjak se našao na šestom, a 2015. godine na petom mjestu među 100 najčitanijih pisaca u Hrvatskoj.

O njegovim djelima pisali su prikaze, osvrte i recenzije suradnici, novinari i urednici brojnih medija, kritičari HAZU-a te fakulteta u Čakovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.

Prevođen je na albanski, arapski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, japanski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, rumunjski, slovenski, španjolski, talijanski i druge jezike.

NAGRADE I PRIZNANJA:

Nagrada “Ivana Brlić-Mažuranić” (1989.); Nagrada Grigor Vitez (1980.); treća nagrada “Serra priča” (1995.); nagrada Autorske kuće Ovca u kutiji za slikovnicu Kućni ljubimci koja je proglašena je najboljom hrvatskom slikovnicom 2004.-2005. po ocjeni dječjeg žirija; Nagrada «Grigor Vitez» za crteže Radovana Devlića u ilustriranoj knjizi Priča o kravati koja je uvrštena u svjetsku digitalnu knjižnicu u Los Angelesu (U.S.A.) na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku; Dobitnik je Zlatne plakete za kulturu u Rasinji (2006.); najviše nagrade grada Juan Griega u Južnoj Americi (2011.); Prve nagrade “Stjepan Kranjčić” za esej u Križevcima (2013.) i treće za putopis (2016.), te međunarodne nagrade “Ana Frank” koju dodjeljuje Fondacija za kulturu i znanstvenu afirmaciju Makedonije i izdavačka kuća “Feniks” iz Skopja, Makedonija (2014.). A zbirka pjesama Poruka – autoantologija  (Zagreb, 2016.), koju je ilustrirao Ivan Vitez, prema preporuci Hrvatske nacionalne i sveučilišne knjižnice izabrana je kao Hrvatska lijepa knjiga, za međunarodni natječaj Best Book Design all over the World za vrijeme održavanja sajma knjiga u Leipzigu i za izložbu Book Art International, koja se organizira u okviru sajma knjiga u Frankfurtu.

Godine 2011. primio je nagradu grada Velike Gorice za životno djelo.

Božidar Prosenjak otac je troje djece i sedmero unučadi. Živi s obitelji u Velikoj Gorici.

 

KONTAKTI:

Adresa: Ulica kneza Porina 34,

10 410 Velika Gorica,

Hrvatska

e-mail: bozidar.prosenjak@alfa.hr