Skip to main content

Uloga taktilne slikovnice za djecu s poteskoćama vida

 

 

UVOD

Čitanje razvija maštu, budi emocije i stimulira misli. Iz knjiga učimo, one nam objašnjavaju te

nas zabavljaju. Pretpostavka da slike pripadaju videćem svijetu posljedica je nedovoljne

upućenosti u problematiku oštećenja vida. Prije samog obrazlaganja važnosti i uloge taktilne

slikovnice, treba uzeti u obzir sljedeće činjenice. Vizuelne informacije čine osamdeset posto naše

percepcije, što nam govori o važnosti vizuelne informacije u spoznavanju svijeta koji nas

okružuje. Slike su nešto sa čim se susrećemo od najranijeg djetinjstva. Slike su prisutne u

knjigama, slikovnicama, televiziji, reklamnim plakatima koji se nalaze posvuda, na različitim

ambalažama i sl. Mnoštvo informacija primamo putem slika koje svakako utiču na spoznaju

svijeta koji nas okružuje. Dijete s poteškoćama vida nema priliku na taj način spoznavati svijet

zbog nedostatka vizualne informacije. Ipak, ono je svjesno postojanja tih slika kao pojma koji se

verbalno spominje i sa kojim se stalno susreće. Uzimajući pretpostavke inkluzije i nastojanja da

omogućimo cjelovit odgoj i obrazovanje svoj djeci, neophodno je i djetetu s poteškoćama vida

omogućiti doživljaj slike kao medija.

Svijet knjige, slikovnice sastavni su dio života i kao takve trebaju biti dostupne i djeci s

poteškoćama vida, koja taktilnim istraživanjem mogu doživjeti odreĎeni aspekt slike kao medija.

Slikovnica može biti prilagoĎena djeci s poteškoćama vida, te u tom slučaju govorimo o taktilnoj

slikovnici.

TAKTILNA SLIKOVNICA

”Taktilna slika za slijepo dijete ima višestruku korist. Ona nam omogućuje da prikažemo neke

apstraktne pojave iz djetetove okoline, koje u realnom svijetu ne može opipati. Primjer su

nebeska tijela. Dijete ih poznaje na nivou verbalnog opisa, ali putem slike može doživjeti

odnose, gdje su tijela u odnosu na čovjeka. Drugi primjer su recimo vremenske prilike. Tako

slika može prikazivati vjetar ili kišu, što je teško dočarati samo riječima. Naravno, dijete može

osjetiti kišu ili vjetar, ali ne vidi kako vjetar utiče na prirodu. Taktilna slika omogućuje nam da

djeci prikažemo i nešto što je u realnoj veličini preveliko da bi dijete moglo opipati poput kuće,

autobusa i aviona. ”, (Šišnović, 2011).

Uz navedeno taktilna slika djetetu s poteškoćama vida pruža mnogo taktilnih poticaja, koji su

od presudne važnosti za njegov razvoj i dalje funkcioniranje.

Taktilnu slikovnicu možemo definisati kao knjigu u kojoj su osim teksta prilagoĎene i slike na

način da se one u potpunosti mogu doživjeti prstima, odnosno taktilnim putem . Kako se

doživljaj vizuelne i taktilne informacije razlikuju, tako u slučaju izrade taktilne slike ne

govorimo samo kao o prevodu iz vizuelnog u taktilni medij. Postoji niz preduslova koji moraju

biti zadovoljeni da bi mogli govoriti o adekvatnoj taktilnoj slici. Pod adekvatnom se misli na

korisnost taktilne slike za dijete s poteškoćama vida . Obzirom na specifičnosti spoznaje i učenja

kod djeteta s poteškoćama vida, taktilnu sliku možemo smatrati sredstvom u radu što onda

svakako zahtjeva odgovarajući stepen ozbiljnosti, odnosno znanje i iskustvo pri njenoj izradi.

SMJERNICE ZA IZRADU TAKTILNIH SLIKOVNICA

Najvažnija uloga taktilne slike i slikovnice je sigurno ona socijalizacijska. Uz sve dobrobiti koje

slikovnica općenito pruža, za dijete s poteškoćama vida je vrlo važno da mogućnošću korištenja

taktilne slikovnice i ono ima jednake mogućnosti kao i ostala djeca.

Osnovni zahtjevi koje trebaju zadovoljiti taktilne slikovnice vezani su uz dob djeteta, vrstu i

stepen teškoće, razvojnu razinu i iskustvo kojim raspolaže. Potrebno je obratiti pažnju na sadržaj

i količinu teksta, slikovni prikaz sadržaja, materijal koji se koristi i tehniku izrade. Pri izradi

taktilnih slikovnica uz dole navedene smjernice, potrebno je uzeti u obzir specifičnosti

funkcioniranja djeteta s poteškoćama vida. Postoji razlika u percipiranju i spoznavanju svijeta na

vizuelan način u odnosu na ostala osjetila. Ove smjernice imaju za cilj kroz konkretne preporuke

ukazati na te razlike. Ono što bi moglo doprinijeti uspjehu da se napravi kvalitetna taktilna

slikovnica je da se prije početka izrade iste odrede dva važna elementa. Prvo kome je slikovnica

namijenjena u smislu dobi djeteta, te drugo koja je njena namjena. Hoće li biti edukativna ili će

biti riječ o slikovnici s umjetničkim sadržajem, pri čemu su obje kategorije vrlo važne i korisne.

OdreĎivanjem namjene, sadržaja i količine teksta slikovnice, značajno će olakšati odabir

materijala, podloga i objekata na slici.

U taktilnim slikovnicama namijenjenima djeci mlaĎe dobi, treba se strogo pridržavati pravila, a

što je dijete starije i shodno tome ima i više iskustava, to se više može tolerisati odstupanje od

pravila u odreĎenim okolnostima.

KARAKTERISTIKE TAKTILNE SLIKOVNICE

  1. Podloga

– moraju biti čvrste

– moraju imati krute stranice (kartonske ili od tkanine)

– moraju imati uvez koji omogućava da otvorena slikovnica bude potpuno ravna kako

bi bilo omogućeno potpuno taktilno istraživanje slikovnice, kao i pravilno zatvaranje

nakon upotrebe

– tekst mora biti i na uvećanom crnom tisku (npr. Arial 24) i na Braille/ovom pismu

– tekst bi uvijek trebao biti na istoj strani slikovnice (na strani lijeve ili desne ruke), a

isto važi i za ilustracije

– dimenzije stranica razlikuju se zavisno od dobi djeteta (dijete bi moglo početi sa

slikovnicom dimenzija 15x15cm, pa ih povećavati prema tome kako dijete raste i

razvija svoje vještine taktilnog istraživanja)

– broj stranica je takoĎer vezan za dob djeteta. Može se početi s 5-6 stranica za mlaĎu

djecu, da bi se broj postepeno povećavao u skladu sa hronološkim uzrastom djeteta

– dno svake stranice treba biti označeno da bi se dijete lakše orjentisalo

  1. Objekti koje sadrži slikovnica

– slikovnica mora biti sigurna, što znači da je neophodno izbjegavati oštre predmete,

otrovne materijale, male predmete koji mogu otpasti ili se slomiti, dugačke trake i sl.,

dakle sve što bi dijete moglo udahnuti ili progutati

– dobro je koristiti sigurne i otporne materijale čvrsto pričvršćene na stranicu

– pri izradi taktilne slikovnice za manju djecu treba koristiti jedan mali predmet po

stranici ili nekoliko manjih predmeta iste vrste

– za izradu taktilne slikovnice za manju djecu treba koristiti stvarne predmete

pričvršćene na stranicu da bi se postepeno napredovalo prema prikazima predmeta, a

zatim i prema pričama i situacijama

– u slikovnicama za mlaĎu dob takoĎer je korisno koristiti čičak-traku i njome

pričvrstiti predmete, na taj način djetetu je omogućeno odvojiti predmet od stranice,

osjetiti ga i istražiti, ali i doživjeti ga kao prikaz (ovo omogućava prelazak s predmeta

na njegov prikaz u na slici)

– ilustracije trebaju prikazivati samo bitno, biti jednostavne i jasne

– priča treba biti dovoljno jednostavna da bi se mogla s lakoćom pratiti

– u prvim slikovnicama slike i priče trebaju biti vezane za svakodnevni život i

stvarnost, da bi kasnije postepeno počele predstavljati zamišljene i apstraktne zamisli

– potrebno je izbjegavati previše detalja na slici

– ilustracije trebaju poticati rukovanje, biti zanimljive i dozvoljavati interakciju

– ilustracije se trebaju odnositi na važan dio priče i služiti kao nadopuna tekstu

– potrebno je koristiti multisenzorne materijale koji ne potiču samo dodir, već i sluh,

njuh i preostali vid gdje god je to moguće

– razmotriti mogućnosti korištenja visokog kolorističkog kontrasta meĎu predmetima,

ali i visokog kolorističkog kontrasta izmeĎu prvog plana i pozadine

– materijali koji izazivaju odsjaj mogu biti korisni, ali ima djece s poteškoćama vida

kojoj to iznimno smeta. Postoje dijagnoze u kojima je izražena osjetljivost na svjetlo i

koja značajno utiče, odnosno ometa proces gledanja. Odbljesak u nekim slučajevima

čak može biti okidač za epileptični napad, ukoliko dijete ima i tu dijagnozu

– neka cilj bude osiguravanje visokog taktilnog kontrasta koji ćete postići korištenjem

različitih materijala

– za prikazivanje različitih dijelova predmeta preporučljivo je koristiti različite

materijale

– materijali korišteni pri izradi slikovnice trebaju zadovoljiti uslov dobre

prepoznatljivosti

– potrebno je ostaviti dovoljno prostora meĎu objektima na stranici

– potrebno je izbjegavati preklapanje objekata na slici (situaciju kada se predmeti

nalaze ispred drugih predmeta na slici i djelomično ih prekrivaju)

– potrebno je poštovati stvarne proporcije i izbjegavati prikazivanje pesrpektive ako

slika prikazuje čovjeka, najbolje je prikazati prednji plan, a ako je riječ o životinjama,

najbolje ih je prikazati bočno (tako da se mogu prepoznati sve četiri noge)

– ukoliko se lik pojavljuje više od jednom tokom priče, njegove karakteristike uvijek

moraju biti iste

– debljina materijala koji se lijepi na stranicu mora biti barem 1mm. Smanjene vizuelne

mogućnosti ne donose nužno bolju taktilnu osjetljivost kako se često misli zbog čega

debljina materijala treba biti odgovarajuća. Mnoga djeca, posebno se to odnosi na

mlaĎu djecu, nemaju dobro razvijene vještine taktilne percepcije i diskriminacije, zato

lakše prepoznaju taktilno izraženije i deblje ispupčene objekte na slici

ZAKLJUČAK

Potreba za taktilnom slikovnicom nameće se kroz činjenicu koliko slikovnica jedno prosječno

predškolsko dijete vidi prije samog polaska u školu. Treba reći kako neisplativost postupka ne

može biti argument za nepostojanje ovakvih slikovnica, naročito ako taktilnu slikovnicu

posmatramo kao nastavno sredstvo i/ili pomagalo u odgojno-obrazovnom procesu.

Djeca koja žive u sredinama u kojima školske biblioteke ne posjeduju taktilne slikovnice, a

roditelji žive u lošijoj ekonomskoj situaciji, ponekad se sa udžbenikom prilagoĎenim djeci sa

poteškoćama vida susreću tek u prvom razredu osnovne škole.

Takvi udžbenici su zapravo skupe knjige sa mnogo teksta i bez ijedne slike.

Jedan takav udžbenik, napisan Braille/ovim pismom, koji na niti jedan drugi način ne

omogućava djetetu taktilno prepoznavanje slika, upotrebu mašte i stvaranje vlastitih vizualizacija

ograničava dijete. Taktilne slikovnice su djeci zanimljivije zbog korištenja raznovrsnih

materijala. One često sadrže svjetlosne i zvučne efekte, a mogu posjedovati i odreĎene mirise

zbog čega nije moguća njihova masovna proizvodnja. Nažalost, u svemu tome najviše gube

djeca s poteškoćama vida, jer nisu u mogućnosti doći u kontakt sa velikim brojem slikovnica

poput njihovih vršnjaka tipičnog razvoja. Ne mogu sa radošću istraživati svijet oko sebe i

razvijati se u skladu sa svojim godinama. Kada učitelj u razredu ima učenika s poteškoćama vida

mora imati na umu osnovni cilj odgojno-obrazovne inkluzije, a to je socijalizacija djeteta. Dijete

s poteškoćama vida ne smije doživljavati negativna socijalna i emocionalna iskustva već biti

partner u radu ostaloj djeci. Svoju zadaću učitelji ne realiziraju samo obrazovnim zadacima u

nastavi već i kroz otvorenu komunikaciju i funkcioniranje u meĎuljudskim odnosima. Moraju

razvijati toleranciju i socijalnu osjetljivost, posebno uvažavajući razlike.

LITERATURA

  1. Frajtag, S. (2013). Stanje, iskustva i perspektivne knjižničnih usluga za slijepe i

slabovidne u Hrvatskoj. Koprivnica.

  1. Kennedy, JM (1992) Drawing and the Blind. Pictures touch. New Haven: Yale

University Press. Kennedy, JM (1996) How the blind draw. Scientific American, January

  1. Runjić T., Znaor M., Oberman-Babić M. (2001). Razlike u sociometrijskom položaju

učenika oštećena vida glede školskog uspjeha. Napredak.

  1. Šišnović, I. (2011) Odgojno-obrazovna vrijednost slikovnice. Dijete, vrtić, obitelj.
  2. Šupe, T. (2011/2012) Značaj taktilne slikovnice u radu s djetetom oštećena vida. Dijete,

vrtić obitelj.

  1. Taktilne slikovnice kroz prostor: vodič kroz izložbu. http://gkr.hr/Magazin/

Osvrti/Taktilne-slikovnice-kroz-prostor-vodic-kroz-izlozbu (14.8.2016.)

  1. https://hrcak.srce.hr/
  2. http://udruzenje-defektologa.ba/wpcontent/uploads/2018/02/inkluzija_djece_ostecenog_vida_i_neke_specificnost.pdf
  3. https://www.savez-slijepih.hr/hr/kategorija/integracija-ucenika-ostecenjem-vida-458/
  4. https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/ffos%3A931/datastream/PDF/view

 

Sabina Saletović, diplomirani defektolog-surdoaudiolog

JU Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u

psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla

Bosna i Hercegovina