Skip to main content

Strip u nastavi

 

 

 

„… koliko god svijet stripa izgleda jednostavan u očima onih koji ga analiziraju samo letimičnim razgledanjem, on je satkan od spleta složenih elemenata, koji postaju jasni samo pomnim praćenjem.“ ( Novaković, 2012: 5)

 

Uvod

 

Strip je dobio ime po engleskoj riječi strip, koja znači traka, vrpca. Možemo ga definisati kao niz povezanih crteža, sa ili bez teksta (Prokopić, 2015).

Opšta i nacionalna enciklopedija navodi da je strip slijed crteža koji prikazuje neku radnju, obično popraćen tekstom. Svetozar Tomić (1985) strip definiše kao niz crteža kojima se prikazuju izvjesni događaji na takav način da čitanjem kratkog teksta čitatelj dolazi lako do saznanja o čemu je riječ. Takođe, prema njemu je strip govorno-vizuelni medij u kojem je pripovijedanje povjereno koliko slici toliko i riječima. Scott McCloud (2005) u svojoj knjizi Kako čitati strip – nevidljivu umjetnost, koja je i sama napisana kao strip, govori da strip pripada vizualnoj umjetnosti slijeda, crteži i druge slike supostavljene su u namjerni slijed s namjerom prijenosa informacije i/ili izazivanja estetske reakcije u čitatelja.

Pod stripom kao nastavnim medijem se podrazumijevaju didaktičko-metodički osmišljeni crteži i druge slike, sa tekstom ili bez njega, suprostavljene u slijed s namjerom da prenesu informaciju i/ili da kod učenika proizvedu kognitivni, konativni, estetski, moralni, radni i doživljajni učinak, dok se stripovna metoda u nastavi može odrediti kao način aktiviranja, odnosno vizuelno-tekstualnog komuniciranja subjekata vaspitno-obrazovnog procesa posredstvom didaktičko-metodički osmišljenog stripa uz ostvarivanje ciljeva, zadataka i sadržaja nastave (Cerić, 2013).

Prototip stripa može se naći još u drevnom Egiptu, u srednjovjekovnim iluminacijama i karikaturama, prije svega engleskim. Кao medijska forma, pojavljuje se u drugoj polovini 19. vijeka, tačnije tvorcima stripa smatraju se trojica autora Ričard Autkolt, Dženis Svinerton i Rudolf Dirks (Ignjatović, 1975), koji su 1896. godine objavili svoje prve humorističke crteže.

Strip objedinjuje tekst i crtež u ravnopravnim dijelovima, odnosno naraciju, priču i crtež, koji se sastoji od najmanje dva kadra. Jedan crtež čini kvadrat stripa, niz kvadrata stripa čine kaiš stripa, a više povezanih kaiševa stripa čine tablu stripa (Popović, 2007).

Među alatima za kreiranje stripa su Toondoo (http://www.toondoo.com/), Makebelief Comics (http://www.makebeliefscomix.com/Comix/), Bitstrips (http://bitstrips.com/) i Pixton (http://www.pixton.com/). Svi su jednostavni za upotrebu i besplatni za korištenje.

Nekoliko savjeta za kreiranje stripa:

– odaberite temu stripa,

– pregledajte objekte koje vam nudi toondoo (pozadine, karaktere,…),

– razradite ideju,

– osmislite tekst

Izbor oblačića za unos teksta:

– oblačići sa punom linijom-naglas izgovorene riječi junaka,

– tekst napisan velikim slovima-junak viče,

– oblačić sa isprekidanom linijom-misli aktera,

– “zvjezdasti” oblačić-zvučni efekti

– pravougaonik u uglu slike-naratorov tekst (Prokopić, 2015).

 

Vrste stripa

 

Strip se dijeli prema sadržaju na vrste, a to su humoristični strip, istorijski strip, pustolovni strip, detektivski ili kriminalistički strip, vestern strip, fantastični strip, vojnički ili ratnički strip te dječji strip. Humoristični ili humoristično-satirični strip najstariji je po postanku. Najčešće se sastoji od nekoliko stripskih slika u kojima se kritikuje ili ismijava neka društvena pojava. Takvi stripovi uobičajeni su u mnogim listovima kako u prošlosti tako i danas. Istorijski strip prikazuje istorijske događaje ili ličnosti.. Pustolovni strip govori o doživljajima junaka i njihovim pustolovinama, a detektivski ili kriminalistički strip je strip čiji su glavni junaci detektivi i policajci koji pokušavaju otkriti zločin. Vestern strip sadržaj uzima sa američkog Divljeg zapada, a glavni su junaci obično poznati likovi tog vremena. Fantastični strip govori o izmišljenim likovima, zemljama i događajima po čemu je sličan naučnofantastičnoj književnosti. Vojnički ili ratnički strip tematski je vezan za ratna vremena Prvog i Drugog svjetskog rata ili američkog građanskog rata. Dječji strip ima dječje likove, osmišljene likove iz dječjeg svijeta (Mickey Mouse, Paško Patak) i životinjske likove koji proživljavaju razne pustolovine (Bežen i Jambrec, 2009).

 

Popularnost stripa kod učenika

 

Krajem osamdesetih i devedesetih godina 20. vijeka sprovedena su istraživanja o popularnosti stripa među učenicima kojima se došlo do zaključka da učenici rado čitaju strip. Tako je Mira Kermek-Sredanović provela istraživanje nazvano Stariji osnovac i strip kako bi upozorila na strukturu neobvezne lektire i izvannastavno čitanje učenika što je često nepoznanica i za školu i za roditelje. Odabrala je uzorak učenika od jedanaeste do četrnaeste godine jer upravo u tom životnom razdoblju učenici pokazuju izrazitiji interes za neobaveznu lektiru, izražavaju zanimanje za literaturom odraslih te počinju čitati novine i časopise koji ne pripadaju dječjoj periodici ni periodici za mlade. Osnovna namjera istraživanja bila je utvrditi interes osnovnoškolaca za strip. Istraživanjem je utvrđeno da je strip najčitanija neobavezna lektira učenika od jedanaeste do četrnaeste godine. Dubravka Lazić anketiranjem učenika 7. razreda 1990. godine potvrdila je da učenici u izvannastavnom čitanju prednost daju stripu pred školskom lektirom. Svojim istraživanjem navodi da učenici vole strip. Najviše ih privlači fabula i humor te brzina čitanja i lako savladavanje radnje. Razlog tome je kretanje kroz radnju stripa koju ne koče brojni opisi jer svaka slika nadoknađuje opise pa čitanje ne zahtijeva veći napor, a radnja je obično uzbudljiva i napeta. Navodi da strip pozitivno djeluje na dijete već sa psihološkog stajališta, a to znači da dijete putem posmatračkog pamćenja brže i lakše dolazi do spoznaja i duže ih pamti. Sam autor stripa može vaspitno pozitivno djelovati na čitaoca sadržajem priče, njezinom porukom, odnosom među likovima, usklađenošću crteža i teksta kao i duhovitošću, dobro montiranim pojedinostima, zapletima izvedenim na taj način da pokreću raznolike emocije što dovodi do razvijanja estetskih kriterija i etičkih načela kod učenika. Postoji i novije istraživanje o popularnosti stripa među učenicima. Sproveo ga je Marinko Lazzarich 2012. godine. Svojim istraživanjem nastojao je ispitati postoje li razlike u recepciji stripa Alana Forda među različitim dobnim skupinama. Istraživanjem je ispitana važnost humora kao jedne od poželjnih osobina nastavnika. Istraživanje o recepciji stripa i mogućnosti njegove primjene u nastavi provedeno je među učenicima završnih razreda osnovnih škola, dakle osmih razreda i završnih razreda srednjih škola, maturanata gimnazija i strukovnih škola. Prema dobivenim rezultatima Marinko Lazzarich utvrdio je da 72% učenika voli čitati strip te da su učenici skloni čitanju stripova za razliku od učenica kao i da su učenici osmih razreda veći pobornici čitanja stripa u odnosu na učenike završnih razreda srednje škole.

 

Strip u nastavi

 

Dušan Gačić u članku Strip u školi (1990) tvrdi kako će strip u većini slučajeva biti samo sredstvo, dobrodošla metoda da bi se učenicima očiglednije predočili, objasnili i uz pomoć stripa lakše savladali neki nastavni sadržaji. Gačić će u nastavku reći kako strip u nastavi likovne kulture, književnosti i jezika, a danas i informatike, otvara sasvim nove mogućnosti, a da se ono najvažnije nalazi u samoj građi tog medija.  Da se strip može iskoristiti kao sredstvo na bilo kojem obrazovnom stepenu, pa i predškolskom vaspitanju, reći će Gačić, uz objašnjenje načina na koji dijete percipira strip te načina na koji ga vaspitač usmjerava prema shvaćanju nepoznatog i novog. Pri osnovnoškolskom obrazovanju obrada stripa koncentriše se na pojmove kostimografije, scenografije i režije, ali i na praktični rad. Gačić će zaključiti kako strip može biti i cilj nastavnog rada pri literarnim, novinarskim, likovnim, stripovnim i drugim srodnim izvannastavnim aktivnostima učenika.

Pranjić (2013) navodi da primjena stripa kao nastavnog pomagala još uvijek nije široko rasprostranjena, čemu ne pridonosi činjenica da je neko duže vrijeme bilo sporno jesu li uopšte stripovi pomagala koja mogu služiti i u nastavi. U nastavku tvrdi kako se strip u novije vrijeme ipak sve više udomaćuje u nastavi bez obzira na to što ga neki još uvijek dovode u vezu s otuđivanjem, modernizovanjem, osiromašivanjem, ponižavanjem i pojednostavljivanjem nastavnih sadržaja.

Tuček (2013) u svom diplomskom radu donosi adaptacije književnih dijela u strip, sa naglaskom na ona koja su propisana nastavnim planovima i programima hrvatskog jezika i književnosti za osnovne i srednje škole. Tako su adaptirani: “Cvijet sa raskršća”, “Čuvaj se senjske ruke”, “Koko”, “Priče iz davnine”, “Seljačka buna” i “Zlatarovo zlato”. Prema istoj autorici, postoje brojne adaptacije književnih djela stranih autora u strip koje su prevedene na hrvatski jezik, kao: “Mali princ”, “Putovanje oko svijeta za 80 dana”, “Romeo i Julija” i “U potrazi za izgubljenim vremenom”.

Kao idealan primjer osmišljavanja novih načina i pristupa u izučavanju sadržaja Građanskog vaspitanja može poslužiti strip Nevolje s Rokijem i druge priče o dječjim pravima koji je i nastao u te svrhe  2013. godine u okviru zajedničkog projekta „Djeco, pišite Ombudsmanu!” Akcije za ljudska prava (HRA) i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman). Objavljen je kao dodatak udžbeniku za predmet Građansko vaspitanje za VI razred. Nacionalni savjet za obrazovanje je u decembru 2013. godine odlučio da ovaj strip postane pomoćno nastavno sredstvo u nastavi Građanskog obrazovanja u osnovnim školama u Crnoj Gori. Strip je u cjelini dostupan na internet stranici HRA  (http://www.hraction.org/wp-content/uploads/HRA-strip-web.pdf.) i internet stranici Ombudsmana

(http://www.ombudsman.co.me/djeca/docs/21022014_strip_sajt.pdf).

 

Strip ima veliki značaj i u učenju engleskog jezika u predškolskom i mlađeškolskom uzrastu. Čitanjem dijaloga na engleskom jeziku učenik postaje aktivan recipijent u savladavanju stranog jezika. Učenje na ovaj način postaje zanimljivije, jer ga osposobljava da i praktično ovlada jezikom (Stojanović, Mišić i Cvetanović, 2017).

Prema istim autorima, strip u nastavi može biti od velike pomoći pri učenju mnogih sadržaja, može biti vid zabave, intelektualne i jezičke igre u vrijeme dokolice, vid nastavnog sredstva u otklanjanju i rješavanju sukoba, prepoznavanju konfliktnih situacija. Značajno podstiče inteligenciju, razvija vizuelnu percepciju, oštri pažnju i čini je stalnom. Istovremeno, strip treba da bude prisutan u nastavi i zbog humora, zabavnosti, kratkoće i spontanosti kojom se nameće.

Stripovna metoda u nastavi obuhvata sljedeće metodičke postupke, odnosno oblike korištenja stripa u nastavi: a) strip kao ilustracija, b) strip kao izvor informacije i oblik savladavanja novog gradiva, c) strip kao osnova za podsticanje nastavnog razgovora i diskusije, i d) samostalna izrada stripova (Cerić, 2013).

Unatoč svoj literaturi koja se bavi stripom kao takvim, ali i stripom u nastavi, njegova upotreba i dalje nije definisana.

 

Zaključak

Strip može da posluži kao nastavno sredstvo kojim se “osvježava” nastava, kao sredstvo kojim se kreiraju zanimljivi zadaci, predstavljaju nastavni sadržaji na neuobičajen i učenicima interesantniji način.  S pedagoške strane, strip ima neizmjerne mogućnosti kao zanimljivo pomagalo koje pospješuje motivaciju za učenje. On je forma koja, zavisno od teme, može biti sastavni dio bilo kojega nastavnog predmeta. Zbog svoga vizuelnog dijela, strip je daleko razumljiviji u objašnjenju situacije, pojave, a zbog tekstualnog gotovo da ukida bilo kakve nejasnoće. Naravno, prednost pri korištenju stripa u nastavi ogleda se u činjenici da djeca na strip reagiraju izuzetno pozitivno, privlačan im je i zanimljiv. Sadrži u sebi dašak neozbiljnosti i zabave, pa se u njega može „upakovati“ bilo koja ozbiljna tema.

 

Literatura:

  1. Aljinović, R., Novaković, M. (2012). Kad je strip bio mlad. Zagreb: STRIPOFORUM.
  2. Bežen A., Jambrec O. (2009). Hrvatska čitanka za VI. razred osnovne škole. Zagreb: Naklada Ljevak. str. 219-220.
  3. Cerić, H. (2013). Skandalon u oblačićima – Kako koristiti strip u nastavi?. Sarajevo: Centar za napredne studije.
  4. Gačić, D. (1990). Strip u školi – sredstvo i cilj. Suvremena metodika nastave hrvatskog ili srpskog jezika. 15 (4). 190-193.
  5. Ignjatović, S. (1975). Poetizam stripa. Polja, časopis za kulturu, umetnost i teoriju. http://polja.rs/wp-content/uploads/2016/07/Polja-196-197_4_9.pdf. Posjećeno 15. 1. 2021.
  6. Lazzarich M. (2013). Humor i empatija stripa kao metodološki instrumentarij u podučavanju. Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje. Vol. 15. No. 1. str. 173-189.
  7. Lazić D. (1996). Strip u nastavi književnosti. U: Diklić, Z. (ur.). Hrvatski u školi – zbornik metodičkih radova. Školska knjiga. str. 266.-268
  8. McCloud S. (2005). Kako čitati strip – nevidljivu umjetnost. Zagreb: Mentor. str. 8-9.
  9. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga (2007). XIX. Knjiga. St-Tk. Zagreb: Večernji list d.d. str. 15.
  10. Popović, T. (2007). Rečnik književnih termina. Beograd: Logos Art. str. 701.
  11. Pranjić, M. (2013.) Nastavna metodika u riječi i slici, Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.
  12. Prokopić, Z.(2015). Strip kao nastavno sredstvo. https://prezi.com/ak_gmqyj9eod/strip-kao-nastavno-sredstvo/. Posjećeno 15.1.2021.

 

  1. Stojanović, B., Mišić, D., Cvetanović, Z. (2017). Strip u nastavni jezika I književnosti u mlađim razredima osnovne škole-metodičke mogućnosti. Zbornik radova Filozofskog fakulteta XLVII (2). DOI:10.5937/ZRFFP47-13518.
  2. Tomić S. (1985). Strip, poreklo i značaj. Novi Sad: Forum. str. 39.
  3. Tuček, S.(2013): Strip u nastavi književnosti. Diplomski rad. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet.
  4. http://www.toondoo.com/
  5. http://www.makebeliefscomix.com/Comix/
  6. http://bitstrips.com/
  7. http://www.pixton.com/
  8. http://www.hraction.org/wp-content/uploads/HRA-strip-web.pdf.
  9. http://www.ombudsman.co.me/djeca/docs/21022014_strip_sajt.pdf

 

 

Dr sci. Saša Delić,

Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju,

Tuzla, Bosna i Hercegovina