Uloga taktilne slikovnice za djecu s poteskoćama vida
UVOD
Čitanje razvija maštu, budi emocije i stimulira misli. Iz knjiga učimo, one nam objašnjavaju te
nas zabavljaju. Pretpostavka da slike pripadaju videćem svijetu posljedica je nedovoljne
upućenosti u problematiku oštećenja vida. Prije samog obrazlaganja važnosti i uloge taktilne
slikovnice, treba uzeti u obzir sljedeće činjenice. Vizuelne informacije čine osamdeset posto naše
percepcije, što nam govori o važnosti vizuelne informacije u spoznavanju svijeta koji nas
okružuje. Slike su nešto sa čim se susrećemo od najranijeg djetinjstva. Slike su prisutne u
knjigama, slikovnicama, televiziji, reklamnim plakatima koji se nalaze posvuda, na različitim
ambalažama i sl. Mnoštvo informacija primamo putem slika koje svakako utiču na spoznaju
svijeta koji nas okružuje. Dijete s poteškoćama vida nema priliku na taj način spoznavati svijet
zbog nedostatka vizualne informacije. Ipak, ono je svjesno postojanja tih slika kao pojma koji se
verbalno spominje i sa kojim se stalno susreće. Uzimajući pretpostavke inkluzije i nastojanja da
omogućimo cjelovit odgoj i obrazovanje svoj djeci, neophodno je i djetetu s poteškoćama vida
omogućiti doživljaj slike kao medija.
Svijet knjige, slikovnice sastavni su dio života i kao takve trebaju biti dostupne i djeci s
poteškoćama vida, koja taktilnim istraživanjem mogu doživjeti odreĎeni aspekt slike kao medija.
Slikovnica može biti prilagoĎena djeci s poteškoćama vida, te u tom slučaju govorimo o taktilnoj
slikovnici.
TAKTILNA SLIKOVNICA
”Taktilna slika za slijepo dijete ima višestruku korist. Ona nam omogućuje da prikažemo neke
apstraktne pojave iz djetetove okoline, koje u realnom svijetu ne može opipati. Primjer su
nebeska tijela. Dijete ih poznaje na nivou verbalnog opisa, ali putem slike može doživjeti
odnose, gdje su tijela u odnosu na čovjeka. Drugi primjer su recimo vremenske prilike. Tako
slika može prikazivati vjetar ili kišu, što je teško dočarati samo riječima. Naravno, dijete može
osjetiti kišu ili vjetar, ali ne vidi kako vjetar utiče na prirodu. Taktilna slika omogućuje nam da
djeci prikažemo i nešto što je u realnoj veličini preveliko da bi dijete moglo opipati poput kuće,
autobusa i aviona. ”, (Šišnović, 2011).
Uz navedeno taktilna slika djetetu s poteškoćama vida pruža mnogo taktilnih poticaja, koji su
od presudne važnosti za njegov razvoj i dalje funkcioniranje.
Taktilnu slikovnicu možemo definisati kao knjigu u kojoj su osim teksta prilagoĎene i slike na
način da se one u potpunosti mogu doživjeti prstima, odnosno taktilnim putem . Kako se
doživljaj vizuelne i taktilne informacije razlikuju, tako u slučaju izrade taktilne slike ne
govorimo samo kao o prevodu iz vizuelnog u taktilni medij. Postoji niz preduslova koji moraju
biti zadovoljeni da bi mogli govoriti o adekvatnoj taktilnoj slici. Pod adekvatnom se misli na
korisnost taktilne slike za dijete s poteškoćama vida . Obzirom na specifičnosti spoznaje i učenja
kod djeteta s poteškoćama vida, taktilnu sliku možemo smatrati sredstvom u radu što onda
svakako zahtjeva odgovarajući stepen ozbiljnosti, odnosno znanje i iskustvo pri njenoj izradi.
SMJERNICE ZA IZRADU TAKTILNIH SLIKOVNICA
Najvažnija uloga taktilne slike i slikovnice je sigurno ona socijalizacijska. Uz sve dobrobiti koje
slikovnica općenito pruža, za dijete s poteškoćama vida je vrlo važno da mogućnošću korištenja
taktilne slikovnice i ono ima jednake mogućnosti kao i ostala djeca.
Osnovni zahtjevi koje trebaju zadovoljiti taktilne slikovnice vezani su uz dob djeteta, vrstu i
stepen teškoće, razvojnu razinu i iskustvo kojim raspolaže. Potrebno je obratiti pažnju na sadržaj
i količinu teksta, slikovni prikaz sadržaja, materijal koji se koristi i tehniku izrade. Pri izradi
taktilnih slikovnica uz dole navedene smjernice, potrebno je uzeti u obzir specifičnosti
funkcioniranja djeteta s poteškoćama vida. Postoji razlika u percipiranju i spoznavanju svijeta na
vizuelan način u odnosu na ostala osjetila. Ove smjernice imaju za cilj kroz konkretne preporuke
ukazati na te razlike. Ono što bi moglo doprinijeti uspjehu da se napravi kvalitetna taktilna
slikovnica je da se prije početka izrade iste odrede dva važna elementa. Prvo kome je slikovnica
namijenjena u smislu dobi djeteta, te drugo koja je njena namjena. Hoće li biti edukativna ili će
biti riječ o slikovnici s umjetničkim sadržajem, pri čemu su obje kategorije vrlo važne i korisne.
OdreĎivanjem namjene, sadržaja i količine teksta slikovnice, značajno će olakšati odabir
materijala, podloga i objekata na slici.
U taktilnim slikovnicama namijenjenima djeci mlaĎe dobi, treba se strogo pridržavati pravila, a
što je dijete starije i shodno tome ima i više iskustava, to se više može tolerisati odstupanje od
pravila u odreĎenim okolnostima.
KARAKTERISTIKE TAKTILNE SLIKOVNICE
- Podloga
– moraju biti čvrste
– moraju imati krute stranice (kartonske ili od tkanine)
– moraju imati uvez koji omogućava da otvorena slikovnica bude potpuno ravna kako
bi bilo omogućeno potpuno taktilno istraživanje slikovnice, kao i pravilno zatvaranje
nakon upotrebe
– tekst mora biti i na uvećanom crnom tisku (npr. Arial 24) i na Braille/ovom pismu
– tekst bi uvijek trebao biti na istoj strani slikovnice (na strani lijeve ili desne ruke), a
isto važi i za ilustracije
– dimenzije stranica razlikuju se zavisno od dobi djeteta (dijete bi moglo početi sa
slikovnicom dimenzija 15x15cm, pa ih povećavati prema tome kako dijete raste i
razvija svoje vještine taktilnog istraživanja)
– broj stranica je takoĎer vezan za dob djeteta. Može se početi s 5-6 stranica za mlaĎu
djecu, da bi se broj postepeno povećavao u skladu sa hronološkim uzrastom djeteta
– dno svake stranice treba biti označeno da bi se dijete lakše orjentisalo
- Objekti koje sadrži slikovnica
– slikovnica mora biti sigurna, što znači da je neophodno izbjegavati oštre predmete,
otrovne materijale, male predmete koji mogu otpasti ili se slomiti, dugačke trake i sl.,
dakle sve što bi dijete moglo udahnuti ili progutati
– dobro je koristiti sigurne i otporne materijale čvrsto pričvršćene na stranicu
– pri izradi taktilne slikovnice za manju djecu treba koristiti jedan mali predmet po
stranici ili nekoliko manjih predmeta iste vrste
– za izradu taktilne slikovnice za manju djecu treba koristiti stvarne predmete
pričvršćene na stranicu da bi se postepeno napredovalo prema prikazima predmeta, a
zatim i prema pričama i situacijama
– u slikovnicama za mlaĎu dob takoĎer je korisno koristiti čičak-traku i njome
pričvrstiti predmete, na taj način djetetu je omogućeno odvojiti predmet od stranice,
osjetiti ga i istražiti, ali i doživjeti ga kao prikaz (ovo omogućava prelazak s predmeta
na njegov prikaz u na slici)
– ilustracije trebaju prikazivati samo bitno, biti jednostavne i jasne
– priča treba biti dovoljno jednostavna da bi se mogla s lakoćom pratiti
– u prvim slikovnicama slike i priče trebaju biti vezane za svakodnevni život i
stvarnost, da bi kasnije postepeno počele predstavljati zamišljene i apstraktne zamisli
– potrebno je izbjegavati previše detalja na slici
– ilustracije trebaju poticati rukovanje, biti zanimljive i dozvoljavati interakciju
– ilustracije se trebaju odnositi na važan dio priče i služiti kao nadopuna tekstu
– potrebno je koristiti multisenzorne materijale koji ne potiču samo dodir, već i sluh,
njuh i preostali vid gdje god je to moguće
– razmotriti mogućnosti korištenja visokog kolorističkog kontrasta meĎu predmetima,
ali i visokog kolorističkog kontrasta izmeĎu prvog plana i pozadine
– materijali koji izazivaju odsjaj mogu biti korisni, ali ima djece s poteškoćama vida
kojoj to iznimno smeta. Postoje dijagnoze u kojima je izražena osjetljivost na svjetlo i
koja značajno utiče, odnosno ometa proces gledanja. Odbljesak u nekim slučajevima
čak može biti okidač za epileptični napad, ukoliko dijete ima i tu dijagnozu
– neka cilj bude osiguravanje visokog taktilnog kontrasta koji ćete postići korištenjem
različitih materijala
– za prikazivanje različitih dijelova predmeta preporučljivo je koristiti različite
materijale
– materijali korišteni pri izradi slikovnice trebaju zadovoljiti uslov dobre
prepoznatljivosti
– potrebno je ostaviti dovoljno prostora meĎu objektima na stranici
– potrebno je izbjegavati preklapanje objekata na slici (situaciju kada se predmeti
nalaze ispred drugih predmeta na slici i djelomično ih prekrivaju)
– potrebno je poštovati stvarne proporcije i izbjegavati prikazivanje pesrpektive ako
slika prikazuje čovjeka, najbolje je prikazati prednji plan, a ako je riječ o životinjama,
najbolje ih je prikazati bočno (tako da se mogu prepoznati sve četiri noge)
– ukoliko se lik pojavljuje više od jednom tokom priče, njegove karakteristike uvijek
moraju biti iste
– debljina materijala koji se lijepi na stranicu mora biti barem 1mm. Smanjene vizuelne
mogućnosti ne donose nužno bolju taktilnu osjetljivost kako se često misli zbog čega
debljina materijala treba biti odgovarajuća. Mnoga djeca, posebno se to odnosi na
mlaĎu djecu, nemaju dobro razvijene vještine taktilne percepcije i diskriminacije, zato
lakše prepoznaju taktilno izraženije i deblje ispupčene objekte na slici
ZAKLJUČAK
Potreba za taktilnom slikovnicom nameće se kroz činjenicu koliko slikovnica jedno prosječno
predškolsko dijete vidi prije samog polaska u školu. Treba reći kako neisplativost postupka ne
može biti argument za nepostojanje ovakvih slikovnica, naročito ako taktilnu slikovnicu
posmatramo kao nastavno sredstvo i/ili pomagalo u odgojno-obrazovnom procesu.
Djeca koja žive u sredinama u kojima školske biblioteke ne posjeduju taktilne slikovnice, a
roditelji žive u lošijoj ekonomskoj situaciji, ponekad se sa udžbenikom prilagoĎenim djeci sa
poteškoćama vida susreću tek u prvom razredu osnovne škole.
Takvi udžbenici su zapravo skupe knjige sa mnogo teksta i bez ijedne slike.
Jedan takav udžbenik, napisan Braille/ovim pismom, koji na niti jedan drugi način ne
omogućava djetetu taktilno prepoznavanje slika, upotrebu mašte i stvaranje vlastitih vizualizacija
ograničava dijete. Taktilne slikovnice su djeci zanimljivije zbog korištenja raznovrsnih
materijala. One često sadrže svjetlosne i zvučne efekte, a mogu posjedovati i odreĎene mirise
zbog čega nije moguća njihova masovna proizvodnja. Nažalost, u svemu tome najviše gube
djeca s poteškoćama vida, jer nisu u mogućnosti doći u kontakt sa velikim brojem slikovnica
poput njihovih vršnjaka tipičnog razvoja. Ne mogu sa radošću istraživati svijet oko sebe i
razvijati se u skladu sa svojim godinama. Kada učitelj u razredu ima učenika s poteškoćama vida
mora imati na umu osnovni cilj odgojno-obrazovne inkluzije, a to je socijalizacija djeteta. Dijete
s poteškoćama vida ne smije doživljavati negativna socijalna i emocionalna iskustva već biti
partner u radu ostaloj djeci. Svoju zadaću učitelji ne realiziraju samo obrazovnim zadacima u
nastavi već i kroz otvorenu komunikaciju i funkcioniranje u meĎuljudskim odnosima. Moraju
razvijati toleranciju i socijalnu osjetljivost, posebno uvažavajući razlike.
LITERATURA
- Frajtag, S. (2013). Stanje, iskustva i perspektivne knjižničnih usluga za slijepe i
slabovidne u Hrvatskoj. Koprivnica.
- Kennedy, JM (1992) Drawing and the Blind. Pictures touch. New Haven: Yale
University Press. Kennedy, JM (1996) How the blind draw. Scientific American, January
- Runjić T., Znaor M., Oberman-Babić M. (2001). Razlike u sociometrijskom položaju
učenika oštećena vida glede školskog uspjeha. Napredak.
- Šišnović, I. (2011) Odgojno-obrazovna vrijednost slikovnice. Dijete, vrtić, obitelj.
- Šupe, T. (2011/2012) Značaj taktilne slikovnice u radu s djetetom oštećena vida. Dijete,
vrtić obitelj.
- Taktilne slikovnice kroz prostor: vodič kroz izložbu. http://gkr.hr/Magazin/
Osvrti/Taktilne-slikovnice-kroz-prostor-vodic-kroz-izlozbu (14.8.2016.)
- https://hrcak.srce.hr/
- http://udruzenje-defektologa.ba/wpcontent/uploads/2018/02/inkluzija_djece_ostecenog_vida_i_neke_specificnost.pdf
- https://www.savez-slijepih.hr/hr/kategorija/integracija-ucenika-ostecenjem-vida-458/
- https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/ffos%3A931/datastream/PDF/view
Sabina Saletović, diplomirani defektolog-surdoaudiolog
JU Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u
psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla
Bosna i Hercegovina