Skip to main content

TIMSKA NASTAVA U EDUKACIJI DJECE OŠTEĆENOG SLUHA

UVOD

 

U radu je data didaktičko-metodička analiza timske nastave sa načelima organizacije i uslova za realizaciju. Analizirane su prednosti i nedostaci kao i mogućnost organizacije i primjene u odgojno obrazovnom radu sa djecom oštećenog sluha.Timska nastava (Team Teaching) nastaje krajem pedesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u u periodu kada su otpočele intenzivne rasprave o racionalizaciji i povećanju efikasnosti rada nastavnika i učenika. Savremena

koncepcija ovog didaktičkog sistema vezuje se za imena Kepela (F. Keppel), Šeplina (J. Shaplin) i Andersona ( R. Anderson). Prvi eksperimentalni pokušaji primjene timske nastave realizovani su u SAD-u, nakon čega se ovaj pokret proširio i na Englesku, Švedsku, Njemačku. Poput mnogih drugih inovacija, timska nastava je nastala kao reakcija na nedostatke tradicionalne, razredno-predmetne nastave, a istraživanja o njenoj efikasnosti su još uvijek aktuelna.Timska nastava je zasnovana na planiranju i obradi nastavneog gradiva po tematskim cjelinama koje predstavljaju sponu između više različitih nastavnih predmeta. To je, kako ukazuje Đorđević (1981), oblik organizacije u kojoj nastavnici, koordinirajući svoje stručne i pedagoške kvalitete, zajednički planiraju, izvode i procjenjuju nastavu koja je u skladu sa potrebama i mogućnostima učenika, tako da suštinu timske nastave čini fleksibilno raspoređivanje nastavnih sadržaja i nastavnog vremena uz upotrebu savremenih didaktičkih i drugih sredstava rada. Po Mandiću (1987), moderna timska nastava podrazumijeva zajednički rad više od dva nastavnika čija je saradnja osigurana u procesuorganizacije, realizacije i verifikacije odgojno-obrazovne

djelatnosti. Odlučujući kriterij za sprovođenje timske nastave zajednička odgovornost više nastavnika za određen skup učenika. Osnovna obilježja timske nastave po Poljaku (1984,69) su: personalna integracija (personalno zajedništvo) nastavnika i učenika i pomoćnih saradnika u

izvođenju zajedničkog programa rada sa određenim brojem učenika, interna podjela rada gdje svaki član preuzima dio posla za koji je stručan i zajedničko pripremanje, zajednička raspodjela poslova, zajedničko izvođenje rada, zajedničke analize izvedenog rada i zajedničke odgovornosti za postignuti radni učinak.

 

ORGANIZACIJA I PRIMJENA TIMSKE NASTAVE

 

Timska nastava ima specifičnu organizaciju i unaprijed utvrđen plan primjene. Realizuje se najprije kao rad u velikim grupama, zatim se iz velikih formiraju male grupe i na kraju se radi individualno.Velike grupe se formiraju spajanjem učenika iz dva ili više različitih odjeljenja, istog ili različitog uzrasta, iste ili različite škole. Rad se organizuje u vidu zajedničkog predavanja koje najčešće izvodi jedan nastavnik iz formiranog tima, ali može i da se angažuje

neki specijalist ili istaknuti stručnjak za predloženu temu rada, ili pak umjetnik, književnik i sl. U velikim grupama se realizuju uvodna predavanja, odnosno uvođenje u veće nastavne cjeline,

 

prikazivanje filmova, podnošenje izvještaja o aktuelnim rezultatima istraživanja iz oblasti prirodnih ili društvenih nauka, izlaganje gostiju, demonstriranje sadržaja podjednako

interesantnih za sve učenike u grupi. Neophodno je da rad u velikoj grupi za učenike nižih razreda traje 40 do 50 minuta, dok za učenike viših razreda, plenarni rad može da traje i duže. Nakon rada u velikim, slijedi rad u malim grupama formiranim prema različitim kriterijumima: sposobnostima učenika, školskom uspjehu, afinitetima za predložene sadržaje, mišljenju članova tima. Grupe nisu konstantne i tokom rada učenici mogu da ih mijenjaju. Učenici u grupama rade prema svojim mogućnostima i sposobnostima i napreduju u skladu sa individualnim tempom.

Zajednički obrađuju predložene nastavne teme, razmjenjuju ideje i traže najbolja rješenja. Ovaj dio rada podrazumijeva 20% od ukupno predviđenog vremena za realizaciju timske nastave.

Iz rada u malim grupama organizuje se samostalni rad učenika koji predstavlja značajan dio ovog modela i koji je zastupljen sa 40% od preostalog vremena. Samostalni rad podrazumijeva

individualno učenje i rješavanje postavljenih problema. Učenici dobijaju neophodna sredstva za rad: udžbenike, enciklopedije, rječnike, priručnike, leksikone, tehnička i druga pomagala. Zato realizacije ove faze timske nastave podrzumijeva plansko i sistemsko uvođenje učenika u

primjenu novih modela i tehnika učenja i rada, kao i osposobljenost za samostalno korišćenje

literature i tehničkih sredstava, planiranje vremena i organizaciju rada, čitanje grafikona, vođenje bilježaka, citiranje, pisanje izvještaja i sl.Na kraju slijedi prezentacija rezultata samostalnog rada učenika ka i njihovih grupa.Timska nastava može da se organizuje u obliku koordinirane ili asocijativne varijante.Koordinirani oblik timske nastave realizuju nastavnici osposobljeni za

jedan ili više srodnih nastavnih predmeta. Zajedno planiraju i pripremaju nastava, razmjenjuju didaktički materijal, nastavna sredstva, instrumente za vrednovanje ostvarenih rezultata rada. Nakon toga, svaki nastavnik u svom odjeljenju realizuje planirane i dogovorene sadržaje.

Aktivnosti nastavnika u ovom obliku timske nastave koordinira i usklađuje vođa tima.Za razliku od koordiniranog, u asocijativnom obliku, stručni tim nastavnika planira, programira, ali i

zajednički realizuje dogovorene i podjeljene programske zadatke. Svaki nastavnik iz tima realizuje svoju temu u svim odjeljenjima istog razreeda (horizontalna timska nastava), ili u odjeljenjima istog razreda (vertikalna timska nastava), tako da timove može da čini jedan tim nastavnika koji je zadužen za učenike istih odjeljenja, ili za jedan nastavni predmet, ili jedan tim za učenike različitih razreda ili viče nastavnih predmeta.

 

USLOVI ZA REALIZACIJU TIMSKE NASTAVE

 

Za realizaciju timske nastave najprije su neophodni interpersonalni odnosi svih nastavnika,

članova tima. Također, neophodno je da svi članovi tima budu stručno i pedagoški usaglašeni, jer je planiranje gradiva i podjela zadataka izuzetno složen posao koji zahtjeva stalne i precizne dogovore pripreme. Praćenje i vrednovanje učeničkog rada ostvaruje se primjenom testova što podrazumijeva njihovu izradu poslije svake obrađene i utvrđene jedinice. Tomska nastava zahtjeva i takve prostorije koje će se prilagođavati potrebama nastave (amfiteatre, veće i manje učionice, prostorije za rad manjih grupa i individualni rad, radionice, kabinete za nastavnike).

 

Adekvatna primjena timske nastave zahtjeva i određena, prevasodno savremena nastavna sredstva i tehnička pomagala za rad.

 

PREDNOSTI I NEDOSTACI TIMSKE NASTAVE

 

Iako su istraživanja o efikasnosti timske nastave još uvijek aktuelna, praksa je ukazala na izvjesne prednosti u odnosu na tradicionalnu nastavu.

Planiranje i vrednovanje nastavnog rada je studioznije, kreativno ispoljavanje nastavnika veće, kao i mogućnost sveobuhvatnijeg upoznavanja sposobnosti učenika u individualnom ali i u grupnom radu. Organizacija timske nastave pruža veću mogućnost za primjenu i drugih didaktičkih modela (individualizirane, programirane, problemske nastave). Također, pruža

mogućnost za razvoj talentovanih, prosječnih, ali i učenika koji zaostaju u radu. Učenicima su dostupni rezultati rada što pozitivno utiče na njihovo dalje angažovanje. Timska nastava pruža uslove za bolje organizovanje nastavničkog kolektiva, za koordinaciju i integraciju odgojno- obrazovne djelatnosti (Milijević, 1993). Zajedničko planiranje, izvođenje i vrednovanje nastave pozitivno utiče na interpersonalne odnose u kolektivu i to kako između nastavnika, tako i između nastavnika i učenika, kao i između samih učenika. U timskoj nastavi iskorištenost školskog prostora je adekvatnija, a primjena savremenih nastavnih sredstava intenzivnija, čime se umanjuje efekat eks katedre, verbalizama i formalizama u nastavi, tako da nastava postaje povezanija sa životom i praksom tj. realiziraju se njeni funkcionalni ciljevi.

U edukaciji djece oštećenog sluha, timska nastava može biti sprovedena kako unutar samih škola, tako i prilikom spajanja odjeljenja škola za djecu oštećenog sluha sa odjeljenjima

identičnih škola ili pak sa odjeljenjima redovnih škola.

Osnovni problemi sa kojima se suočava ovaj model nastavnog rada su: potreba složenih i studioznih priprema za realizaciju, još uvijek neadekvatne prostorije za rad, kao i nedostatak savremenih nastavnih sredstava i tehničkih pomagala, neadekvatna saradnja i interpersonalni odnosi između članova tima, opasnost da usljed učestalog praćenja i vrednovanja učeničkog rada dođe do prezasićenja testovima i testiranjem.

 

ZAKLJUČAK

 

Kao i mnoge druge inovacije, timska nastava je nastala kao reakcija na nedostatke tradicionalnog sistema koji je još od Komenskog kreirao gotovo sve pedagoške tokove. Međutim, aktuelne društvene promjene uslovljavaju potrebu za inoviranjem svih svera društvenog života, tako da se i obrazovni sistem suočava sa nizom izazova koji se manifestuju različitim zahtjevima za promjenama u postojećim koncepcijama odgoja i obrazovanja. Osavremenjivanje odgojno obrazovnog sistema podrazumijeva izvjesne promjene kako u organizaciji sistema obrazovanja, tako i usamoj organizaciji nastavnog rada sa posebnim naglaskom na promjeni položaja učenika i to u pravcu veće aktivnosti i samostalnosti. Kako se u tradicionalnoj nastavi poklanja veća pažnja realizaciji nastavnim programom predviđenih sadržaja, a zanemaruje razvoj učenika prema individualnim sposobnostima i mogućnostima, timska nastava pruža mogućnost za razvoj upravo prema individualnomtempu i interesovanjima učenika. Za razliku od tradicionalne

 

nastave, timska nastava pruža mogućnost da se višestruko i maksimalno iskoristi postojeći školski prostor, nastavna sredstva, tehnička oprema i pomagala. Također, pruža mogućnost i multivarijantne primjene drugih didaktičkih sistema kao individualizirane nastave i njenih

varijanti, programirane i problemske nastave, dozvoljava fleksibilan raspored nastavnih časova, kao i primjenu edukativne televizije, čime se umanjuje efekat eks katedre, verbalizama i

formalizama tako da nastava postaje povezanija sa životom i praksom.

S obzirom na prednosti koje timska nastava nudi, neophodno je n astaviti sa eksperimentalnim proučavanjem njene efikasnosti, osnovnih načela primjene, kao i mogućih varijanti i modaliteta.

 

 

 

 

LITERATURA

 

 

  1. Branković,D., Milijević,S., Suzić,N., Gutović,V. (1999): Pedagoško-psihološke i didaktičko-metodičke osnove vaspitno-obrazovnog rada, Banja Luka, Društvo pedagoga republike Srbije
  2. Buj,M. (1993): Odgojno-obrazovni rad u parovima, Zagreb, Školska knjiga
  3. Đorđević,J. (1981): Savremena nastava, Beograd, Naučna knjiga
  4. Kovačević,J. (2000): Oblici nastavnog rada u školovanju gluve dece, Beograd, DDCG
  5. Kovačević,J. (2003): Didaktički sistemi školovanja gluvih, Beograd, DDCG
  6. Mandić,P.(1987): Inovacije u nastavi, Sarajevo,“Svjetlost“ OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
  7. Milijević,S.(1993): Pedagoške inovacije u teoriji i nastavnoj praksi, Banja Luka, Glas
  8. Poljak,V.(1984): Didaktičke inovacije i pedagoška reforma škole, Zagreb, Školske novine

 

 

Sabina Saletović, dipl. defektolog – surdoaudiolog

 

JU Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla, Bosna i Hercegovina